Kineski tehnološki gigant Huawei predstavio je svoj novi operativni sistem Hongmeng kao alternativu za Googleov Android. Kako navodi Volstrit žurnal (WSJ), kompanija sada užurbano radi na osposobljavanju svog operativnog sistema.

Odnos Googlea i Huaweija pukao je gotovo preko noći, nakon odluke američkog predsjednika Donalda Trampa. Google je dan nakon Trampove odluke najavio da će ukinuti svoje usluge kineskoj kompaniji, između ostalih i redovna ažuriranja za operativni sistem Android.

Huawei je ubrzo uzvratio poručujući korisnicima da se ne brinu, jer je kompanija računala na takav scenario, kao i da razvija sopstveni operativni sistem.

Ime Hongmeng je već zvanično zavedeno i zaštićeno u kineskoj Nacionalnoj službi za zaštitu intelektualne svojine. Međutim, kako navodi WSJ, ubjeđivanje potrošača da promijene svoje navike do sada se bezbroj puta pokazalo kao veoma teška i često neuspješna rabota.

Nekoliko tehnoloških džinova, poput Samsunga i Microsofta, pokušalo je da uđe na tržište operativnih sistema, ali korisnici nisu bili oduševljeni. Vrijeme je pokazalo da su korisnici operativnih sistema posebno izbirljivi, toliko istančanog ukusa da su od tržišta operativnih sistema na pametnim telefonima načinili duopol.

Android pokreće 87 odsto današnjih smartfona, dok ostatak tržišta kontroliše Appleov iOS, podaci su firme za istraživanje tržišta Kanalis.

Šef Huaweijevog potrošačkog odeljenja Ričard Ju rekao je pre par dana za CBS da će novi operativni sistem biti spreman za korisnike u Kini do kraja godine, a za ostale početkom naredne.

Najveća prepreka na tom polju je stvaranje takozvanog ekosistema koji će nuditi plodno tlo za razvoj aplikacija za korisnike.

I to ne samo za prebacivanje i adaptiranje već popularnih aplikacija, već za stvaranje novih, kojima će se korisnicima konstantno nuditi svež sadržaj.

Analitičar Kanalisa Mo Đia je, za WSJ, da će se korisnici Huaweija u Kini potencijalno lakše prilagoditi na novi sistem, ali da je to malo vjerovatno sa onima van Kine, koji su naviknuti na Googleov sistem aplikacija.

Zbog toga, gubitak pristupa Androidu svakako predstavlja udarac Huaweiu, koji je proteklih godina zabilježio izuzetne tržišne rezultate izbivši na drugo mjesto po broju prodatih pametnih telefona, ispred Applea i malo iza Samsunga.

(nezavisne)

Objava Može li Huaweijev OS da zamijeni Android? pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Piše: Ljupko Mišeljić

Sedam hiljada konvertibilnih maraka (tri i po hiljade eura) – to je cijena ugleda i časti predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine.

Je li taj iznos odredio Nermin Alešević, preduzetnik iz Velike Kladuše ili Marko Pandža, inspektor Agencije za istrage i zaštitu Bosne i Hercegovine (SIPA) iz Banjaluke koji je Aleševiću obećao da će „potkovati“ Tegeltiju da ubrza rad tužiteljke Dalide Burzić, još uvijek nije poznato.

Ko je i kako odredio ovu cijenu i je li novac u posljednjoj instanci stigao do Milana Tegeltije – na ta pitanja odgovor će dati istraga koju je pokrenulo Tužilaštvo Bosne i Hercegovine.

Ne vjeruj onom što vidiš, vjeruj onom što je napisano

U video snimku koji je objavio online magazin Žurnal zabilježeno je kako Alešević broji do 20 i predaje Pandži u ruke novac. U tekstualnoj eksplanaciji snimka, novinar Avdo Avdić navodi da je u pitanju iznos od 2.000 KM (1.000 eura) i da je to treća rata.

Avdić docira: „Milan Tegeltija je pristao da mu čovjek kojeg je vidio dvaput u životu dovede čovjeka kojeg nikad nije vidio u životu da pričaju o pojedinačnom krivičnom predmetu o kojem članovi VSTV-a ne smiju pričati“.

Dalje, poziva se na izjavu Milana Tegeltije ustupljenu Slobodnoj Bosni: „Mi u VSTV ne možemo da se bavimo pojedinačnim predmetima. Ja kao predsjednik VSTV-a niti bilo ko u VSTV ne može da razmatra da li je nekakav sudija ili tužilac pogriješio u određenom predmetu“.

Nakon što je Žurnal objavio tekst kolege Avde Avdića, u odbranu Milana Tegeltije stao je Milorad Dodik, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine. U napisu objavljenom 23.5 u 20:28h na zvaničnoj internet stranici Radio-televizije Republike Srpske, Milorad Dodik je Žurnalu spočitao neosnovanost optužbi.

„To je dio obračuna iz Sarajeva. Milan Tegeltija doživljava ono što su mnogi doživjeli koji su tamo otišli s namjerom da nešto urade i da pomognu, a vratili se ukaljani od strane tog istog Sarajeva“, istakao je Dodik, navodi RTRS, i dodao (zar je neko uopšte posumnjao?) da je progon srpskih kadrova dio atmosfere koja vlada u Sarajevu.

U emisiji „Dnevnik +“, voditelj Branimir Đuričić otišao je još korak dalje u kvalifikaciji. Najavljujući gostovanje Milana Tegeltije u programu RTRS, Đuričić je Dodikovu izjavu interpretirao na sljedeći način: „U njegovu odbranu stali su najviši zvaničnici Republike Srpske sa tvrdnjom da je riječ o klasičnoj harangi na srpske kadrove“.

Ostavimo raspravu o harangi kao sinonimu za progon lingvistici, kao i raspravu je li Milorad Dodik najviši funkcioner Republike Srpske ili Bosne i Hercegovine. Tegeltijin nastup je mnogo interesantiji od toga.

Kum nije dugme

„U tom snimku se vrlo jasno vidi“, ističe Tegeltija „da ja čovjeku vrlo jasno govorim, znači, da ja ne mogu ništa tu da mu pomognem (sic!), da mora da mi dostavi dokumentaciju, broj predmeta, ime postupajućeg tužitelja. To je ono što se inače radi. Kada, u privatnom životu, Vam neko skrene pažnju da ima problem pred pravosudnom institucijom, Vi ga uputite na instituciju i na način koji je uobičajen u takvim situacijama“, tvrdi Tegeltija.

Da je tu kraj rečenice, mogli bismo reći da Tegeltija govori o potezu inspektora Pandže, a ne o sebi. No, Tegeltija nastavlja ovu izjavu: „Ja sam to uradio i to je potpuno vidljivo iz ovog snimka“.

Tek to je vrijedno spomena, jer u snimku se zapravo jasno vidi da Tegeltija nije nikog od sagovornika uputio na instituciju, nego da je obećao da će provjeriti sa Dalidom Burzić zašto predmet stoji. Ovo prvo bi bilo u skladu sa Zakonom o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću koji Vijeću omogućava da (čl. 17 – Nadležnost, stav 4) „prima pritužbe protiv sudija i tužilaca, vodi disciplinske postupke, utvrđuje disciplinsku odgovornost i izriče disciplinske mjere sudijama, sudijama porotnicima, dodatnim sudijama i tužiocima“.

U tom smislu, nije pogrešno reći da je Milan Tegeltija mogao biti nešto obazriviji ili promućurniji u situaciji u kojoj ga kum moli da sjedne sa čovjekom koji želi da ga zamoli da sasluša jednog drugog čovjeka. Na kraju krajeva, da je Milan Tegeltija rekao kumu da kaže Pandži da se njegov poznanik Tegeltiji obrati zvaničnim mejlom njemu ili Uredu disciplinskog tužitelja, ne bi bilo ovog snimka.

Na to pitanje upućuje upravo snimak koji je objavio Žurnal – ako Milan Tegeltija ne može učiniti bilo šta ukoliko ne zna broj predmeta i ime postupajućeg tužioca, zbog čega je onda bilo potrebno da se sa Aleševićem i Pandžom sretne u kafani? Kako se to može povezati sa efikasnošću i zbog čega je bilo neophodno da Pandža prisustvuje tom razgovoru?

Rok opominje, a ne čovjek

Ulazimo u detalje, bavimo se sitnicama i trivijalnostima – reći će onaj ko nema odgovor na ovo pitanje. No, ne bi imalo nikakvog smisla da Milan Tegeltija ocjenjuje rad sudija i tužilaca, a da ne poštuje u dobroj vjeri napisane odredbe kodeksa sudijske i tužilačke etike.

Šta bi to značilo? Da se u privatnom i javnom životu ponaša na način da održava i unapređuje povjerenje javnosti i ostalih učesnika u postupku, da prilike koje bi iziskivale njegovo izuzeće svede na najmanju moguću mjeru, da afirmiše povjerenje javnosti u integritet pravosuđa, da ne dozvoli da njegovi porodični, društveni i drugi odnosi nedolično utiču na vršenje funkcije, da ne koristi prestiž funkcije niti dozvoljava drugima da ga koriste u privatne interese, da njegova funkcija ima prioritet nad svim ostalim aktivnostima i da obavlja svoju funkciju na efikasan i zakonit način u razumnom roku.

Veliki je ovo spisak reći će neko, no velika su i primanja predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog savjeta. Prevelika da bi sebi dozvolio bilo kakav manevarski prostor, no Tegeltija o tome ne vodi računa.

Na pitanja zašto se sastaje s ljudima u kafani da raspravlja o radu tužilaca on odgovara ovako: „Ako sam bilo šta pogriješio u ovom događaju, ja sam pogriješio 100 puta, 200 puta, jer način na koji sam postupio jeste uobičajena praksa u radu predsjednika VSTV-a, ne samo mene nego i mojih prethodnika“.

Ipak, nije najveći grijeh Milana Tegeltije, što ga je ovaj snimak „povrijedio kao čovjeka i profesionalca“, a nije ga kao čovjeka i profesionalca osvijestio u koliko slučajeva je neko u njegovo ime mogao uzeti novce. Tada bi možda i podnio ostavku, ponukan starom latinskom izrekom „Culpa lata dolo aequiparatur“ (Teški nehat izjednačava se sa namjerom).

Zakon – to sam ja

Ali to nije sve. U momentu kad Dragan Mektić, ministar sigurnosti u Savjetu ministara Bosne i Hercegovine poziva javnost da se okupi pred Visokim sudskim i tužilačkim savjetom „kao demokratski vid pritiska na podnošenje ostavke“, Milan Tegeltija odgovara: „Proteste koji bi se eventualno nakon ovog njegovog poziva mogli desiti, smatraću direktnim političkim pritiskom na svoj profesionalni integritet i nezavisnost, kao i na integritet i nezavisnost pravosuđa, te ugrožavanjem moje lične bezbjednosti od strane ministra koji bi o mojoj bezbjednosti, kao i bezbjednosti svih drugih građana morao da se brine“.

Ne treba biti maliciozan pa tvrditi da se Dragan Mektić o integritetu nezavisnosti Milana Tegeltije pobrinuo koliko i Milan Tegeltija o integritetu i nezavisnosti Dalide Burzić. No, šta ako javnost posluša Mektića? Šta ako ljudi izraze protest pred zgradom u kojoj je Visoko sudsko i tužilačko vijeće?

Izgledna su dva scenarija: ili će Tegeltija biti primoran da ostane u toj zgradi dok ne podnese ostavku ili će biti primoran da zbog pritiska javnosti radno mjesto preseli u kafanu. U oba slučaja, postavlja se pitanje qui bono.

U međuvremenu, dok čekamo reakciju građana i građanki na poziv Dragana Mektića, možemo jedino da se nadamo da Valentin Inzko neće javno izraziti zabrinutost i tako dati epilog cijelom slučaju što je – kako kaže Tegeltija – uobičajena praksa.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala.

(Al Jazeera)

Objava Koliko košta ‘potkivanje’ ugleda i časti pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Swissindo organizaciju, koja se nakratko pojavila u Bihaću, mnogi izjednačavaju sa sektom iako joj ne mogu osporiti potencijalnu vrijednost vaučera koje izdaje. No, kako ne bi došlo do zloupotrebe ličnih podataka građana, u smislu krijumčarenja migranata, krajiške inspekcije i policija zapečatile su ured koji su bili otvorili.

Njihov novac, za koji tvrde da čini trećinu svjetskog zlata, potječe direktno od kralja Solomona. Jedna od njegovih žena je bila Indonežanka, te je sa konvojem svojih sluga prebacila zlato u pećine kod Džakarte.

Nakon Suharta i proglašenja nezavisnosti Indonezije, Swissindo je blago evidentirao uz pomoć švicarskih bankara te su ga utemeljili u osnivanje Ujedinjenih naroda. Poslije njega, predsjednik Sukarno postigao je dogovor sa američkim predsjednikom John F. Kennedyjem o tome da indonezijsko zlato bude protuteža novoj svjetskoj valuti dolaru, kako bi se izbjegla tiranija privatnih banaka.

Sporazum je potpisan, ali nikad nije proveden, jer je nakon osam dana na predsjednika Kennedyja izvršen atentat. Bogatstvo je ostalo i svaki novi predsjednik Swissinda, kojeg zovu M1, dolazio je na poziciju tako što bi mu u snu došli brojevi kombinacija naloga na švicarskim računima i sefova u pećinama Džakarte. Današnji predsjednik je Kholipatul Immam Mahdi Ratu Adil.

Swissindo svojim vaučerima, koje je donio građanima Bihaća, a takve dijeli i širom svijeta, garantuje blokadu dugova u bankama koje čovjek ima, te kada propadnu federalne rezerve, zla bankarska imperija koja vlada svijetom, onda će Swissindo svakom građaninu planete dati ni manje ni više nego 6 miliona dolara.

Brojni građani su im već dali biometrijske podatke za nadu o boljem životu i nezamislivom kešu, ali su ih nadležni zatvorili i otjerali iz Bihaća, gdje ionako ima dovoljno problema.

(oslobodjenje.ba)

Objava Bihać: Ko stoji iza Swissindo organizacije koji mnogi izjednačavaju sa sektom? pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Prema drevnom vjerovanju, ova biljka štiti kuću i porodicu od požara, bolesti, zlih sila… zato je i prozvana čuvarkućom. Poznata je i kao žednjak, cmilić, treset, možek, ušna, vazdaživ. A njen latinski naziv Sempervivum znači uvijek živuća.

Zaista, to je vrlo otporna i “zahvalna” biljka koju je lako uzgojiti, a dokazano je da je čuvarica zdravlja, jer sadrži obilje ljekovitih flavonoida i kiselina.

Čuvarkuća je višegodišnja biljka iz porodice tustikovki, a karakterišu je debeli mesnati listovi puni vode te cvjetovi zvjezdastog oblika.

Čuvarkuća raste od Maroka do Irana, kroz planine Pirinejskog poluostrva, Alpa, Karpata, Balkana, Turske i Kavkaza.

Na našim područjima češće služi kao ukrasna nego kao ljekovita biljka.

Čuvarkuća nije oduvijek bila samo ljekovita biljka. Koristila se i u raznim ritualima, na primjer, za tjeranje zlih duhova ili kao zaštita od požara.

Čuvarkuća je čak prisutna i u naučnim studijama zahvaljujući svojim brojnim zdravstvenim prednostima koje su zainteresovale stručnjake iz raznih područja nauke. Tako je u časopisu “Bioscience Journal” objavljeno istraživanje koje je pokazalo da je čuvarkuća biljka velikog antibakterijskog potencijala, koja bi mogla biti korisna kod liječenja višestrukih bakterijskih infekcija. No, ostavlja se prostor istraživanjima u budućnosti kako bi se ovaj podatak dodatno provjerio i proširio.

Naučna studija grupe veterinarskih stručnjaka s Medicinskog fakulteta u Rumuniji je potvrdila učinak čuvarkuće na detoksikaciju organizma, odnosno na uspješno održavanje tjelesne težine kod ispitanika koji su konzumirali ovu biljku.

LJEKOVITI SOK

Čuvarkuća sadrži tanin, biljnu sluz, masno ulje, smolu, kalcijev malat, mravlju i jabučnu kiselinu. Moderna istraživanja potvrdila su da posjeduje vrlo vrijedne kiseline, flavonoide i ugljikohidrate. U narodnoj medicini koristi se zbog svojih antiupalnih, adstringentnih i diuretičkih svojstava. Primjenjuje se u obliku soka, obloga, masti, tinkture ili čaja.

Mesnati listići puni su soka kojim se od davnina liječi uhobolja, tako da se iz lista iscijede dvijetri kapi soka u bolno uho. Nekoliko minuta treba odležati i ostaviti tekućinu u uhu, a potom se okrenuti i pustiti da tekućina iscuri van iz uha.

Zbog protivupalnih i antiseptičkih svojstava, čuvarkuća je odličan prirodni lijek za kožne bolesti i rane te prva pomoć kod uboda insekata i opekotina. U narodnoj medicini koristi se i za tretiranje bradavica, kurjih očiju i sunčanih pjega, a može se nanositi i na mjesta koja su bolna zbog grčeva ili gihta. Koža se premaže sokom čuvarkuće ili se stavi obloga od prerezanog lišća.

Svježe iscijeđen sok čuvarkuće može se i piti (ili se može pojesti nekoliko listova) te dođe kao prirodni lijek za bronhitis, gnojne upale grla i zubnog mesa, pročišćenje crijeva, a uzima se i kao umirujuće sredstvo kod nervnih rastrojenosti. Neka istraživanja pokazala su da čuvarkuća smanjuje rizik od raka te pomaže u liječenju kancerogenih bolesti.

ČUVARKUĆA U MEDU

Ova smjesa uspješno liječi miome i ciste na maternici te probleme sa štitnom žlijezdom. Djeluje detoksikacijski te se preporučuje nakon neumjerenosti u jelu i piću. Pomiješana s vrućom vodom, smjesa čuvarkuće i meda snižava temperaturu. Sameljite 750 g listova čuvarkuće i pomiješajte ih s kilogramom meda. Uzimajte jednu kaščicu ujutro natašte.

• čuvarkuća i med za hemoroide,
• čuvarkuća i med za štitnu,
• čuvarkuća i med za imunitet,
• čuvarkuća i med za polipe,
• čuvarkuća i med za želudac,
• čuvarkuća i med za miome na maternici,
• čuvarkuća i med za menstrualne bolove,
• čuvarkuća i med za ciste na dojkama,
• čuvarkuća i med za detoksikaciju organizma

ČAJ OD ČUVARKUĆE

Čaj od čuvarkuće izvrstan je kod obilnih menstruacija, menstrualnih grčeva, proliva i čireva. Kuvajte 10 g svježe ili 12 g osušene čuvarkuće 15 minuta u 250 ml vode. Procijedite i pustite da se ohladi. Ujutro natašte popijte šoljicu čaja, a nakon toga svaki sat po jednu kaščicu čaja.

UZGOJ ČUVARKUĆE

Čuvarkuću je lako uzgojiti iz njenih izdanaka. To je vrlo otporna biljka, koja se može uzgajati u teglama ili na otvorenom.

Dostupna je u različitim bojama, a naraste do dvadesetak centimetara. I gdje god da je posadite, nećete pogriješiti. Imaćete lijep ukras, a uz to i lijek nadohvat ruke. Zanimljivo je da čuvarkuća djeluje i nakon zamrzavanja. To je logična posljedica njene visoke tolerancije na hladnoću i sposobnosti preživljavanja u zimskim uslovima. Bere se od marta do oktobra, a ako je u tegli, onda i tokom čitave godine.

Trudnice i dojilje treba da izbjegavaju čuvarkuću.

DOBRA JE ZA

Iako se čuvarkuća najčešće koristi kao lijek za infekcije uha, ima i mnogo drugih primjena. Neke od njih su:

• liječenje visoke temperature i groznice,
• protiv krvarenja iz nosa,
• regulisanje krvnog pritiska,
• protiv dijabetesa,
• jačanje metabolizma,
• detoksikacija organizma.

(nezavisne)

Objava ČUVARkuća za zdravlje pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Jučer je Mostar bio centar regije u modernim plesovima zahvaljujući Plesnom studiju “Mo Stars”. Naime, 1.793 plesača iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Kosova i Makedonije takmičilo se u modernim plesovima pod nazivom “Mo Stars Mediteran Open dance 2019“.

Na takmičenju se predstavilo 350 koreografija i 43 plesna kluba iz pet zemalja. Djeca i omladina uzrasta od tri do 35 godina predstavili su svoje sportsko plesno umijeće pred 10 sudija koji dolaze iz Hrvatske, Srbije, Makedonije, Ukrajine i BiH.

Naš PK “Ldf” kojeg predvodi trenerica Lara Heganović-Zahirović također uzeli su učešće na ovom prestižnom takmičenju.

1 od 3

(Jajce Online)

Objava Jajački plesači osvojili pet zlatnih medalja u Mostaru pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Ako je veliku mrlju na vodotoku Vrbasa, koja izaziva strah kod građana Banjaluke i okoline, zaista izazvalo cvjetanje algi ili otpuštanje pigmenta, onda nadležni što prije treba da utvrde šta je dovelo do takve promjene na rijeci sada, kada tome nije vrijeme.

Stav je to Centra za životnu sredinu Banjaluka, iz kojeg za Srpskainfo ističu da su takve promjene na rijeci karakteristične za ljeto, odnosno juli i avgust, kada je temperatura vode u Vrbasu mnogo veća nego što je sada.

– Neophodno je utvrditi šta je izazvalo cvjetanje algi sada, kada temperature nisu tako velike. Mi pratimo situaciju u ovom dijelu Vrbasa, u kontaktu smo i sa ribarima koji dobro poznaju situaciju na rijeci. Ne možemo nagađati o uzrocima takve mrlje, odnosno promjene na rijeci, jer i dalje nema dovoljno informacija za tako nešto, ali upravo zato nadležni hitno i detaljno treba da obavijeste javnost o tim uzrocima i mjerama koje se preduzimaju, posebno ako je ugrožen kvalitet pitke vode u gradu – ističu iz ovog Centra.

I drugi stručnjaci za vode, sa kojima smo razgovarali, ističu da ispuštanje pigmenta, kako su to nazvali u “Vodama Srpske”, ili cvjetanje algi u tom dijelu Vrbasa u ovom periodu godine nije prirodno, niti naivan problem, jer cvjetanje u ovako velikom obimu, ističu, najčešće znači da u vodi ima i dosta toksina.

(Fokus.ba)

Objava Šta se krije iza pojave ogromne mrlje na Vrbasu pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Merjem Uki, trinaestogodišnja djevojčica, već 11 godina se liječi od poremećaja hormona rasta i potrebna joj je pomoć za mjesečnu ishranu i liječenje.

Terapija joj je izuzetno skupa, a zbog pogoršanja stanja mora jesti posebnu hranu koja ne sadrži hormonski sastav. Potrebno je izdvojiti 500 KM mjesečno za njenu hranu i svaki odlazak u Mostar košta je 50 KM.

Dva puta sedmično ide kod psihologa. Merjemin otac je demobilisani borac koji je obolio od PTSP-a i nema nikakva primanja.

– Najviše nam je potrebna pomoć za Merjemino liječenje. Nismo u mogućnosti da joj to osiguramo – kaže Merjemin otac.

Zamolio je sve dobre ljude da, ukoliko su u mogućnosti, pomognu ovoj djevojčici.

3386802504368236 na ime Uka Ali s pozivom na broj 45261342000.

Uplate iz inozemstva:

UniCredit bank dd BiH

IBAN BA39 3386 8028 6855 7258

Swift Code UNCRBA22

Broj računa 45261342101 na ime Uka Ali.

Sve dodatne informacije na broj 062/355-049, ulica Zuke Džumhura 74, Konjic 88400.

(avaz)

Objava Djevojčici Merjem potrebna pomoć za liječenje poremećaja hormona rasta pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Prokoško jezero jedno je od poznatijih i prepoznatljivijih prirodnih blaga koje ima BiH.

U nastavku pogledajte kako izgleda Prokoško jezero sa svim svojim ljepotama snimljeno iz zraka.

(N1)

Objava Prelijepi prizori Prokoškog jezera snimljeni iz zraka (VIDEO) pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Na redakcijski e-mail primili smo očitovanje ravnateljice OŠ “13 rujan” Jajce povodom “neutemeljenih” i “neprimjerenih” medijskih napada vezano za sastanak s ministrom obrazovanja, znanosti, kulture i športa KSB Bojanom Domićem, a koje prenosimo u cijelosti.

Očitovanje nakon sastanka s ministrom obrazovanja, znanosti, kulture i športa KSB, Bojanom Domićem

Kao dugogodišnja djelatnica, pedagoginja, a trenutno ravnateljica Osnovne škole “13. RUJAN” Jajce, potaknuta dešavanjima u proteklom tjednu  koja su izazvala lavinu negativnih mišljenja i komentara u javnom prostoru nakon posjeta ministra obrazovanja, znanosti, kulture i športa KSB, gosp. Bojana Domića, te jučerašnjim prilogom na FTV o “spornom”, a normalnim ljudima legalnom sastanku, te kao jedna od sudionica već spomenutog sastanka, moram istaknuti da je generalni cilj obrazovanja osiguravanje optimalnog razvoja svakog djeteta, osiguravanje jednakih uvjeta i mogućnosti izbora na svim razinama obrazovanja, bez obzira na spolnu, nacionalnu, kulturološku pripadnost, socijalni status, religiju, psihofizičke i druge karakteristike.

Prema svemu gore navedenom naglašavam da škole, bez obzira po kojem nastavnom planu i programu radile i izvodile nastavu, uživaju svako pravo propisano Ustavom Bosne i Hercegovine, isključivo misleći na mogućnost izbora škole prema materinskom jeziku.

Kao ravnateljica Osnovne škole “13. RUJAN”Jajce koju pohađaju učenici hrvatske i bošnjačke nacionalnosti i u kojoj su uposlenici  hrvatske, bošnjačke i srpske nacionalnosti (i u kojoj se svi osjećaju sigurno i zaštićeno), izražavam svoje, malo je reći, nezadovoljstvo uvredama koje iznosi Udruga  Jajčana “Kraljevski grad” u kojima se navodi da su akteri radnog sastanka nacionalisti i fašisti.

Prema statistici o nacionalnoj strukturi uposlenih u osnovnim i srednjim školama na području općine Jajce, jasno je vidljivo kako oni koji dižu “hajke” namjerno rade na izazivanju negativne klime u našem gradu. Toliko o navedenom nacionalizmu, fašizmu i segregaciji.

U ciljeve obrazovanja spada, između ostalog, i realizacija izvanučioničke nastave kao što su razni posjeti znamenitostima i institucijama,  npr. posjet Općini, u kojoj se, iz objavljenih primjera, očito ne poštuju raznolikosti. Konkretno, učiti djecu da u Jajcu žive tri ravnopravna, konstitutivna naroda, a pri posjetu Općini ne upriličiti i posjet Predsjedatelju Općinskog vijeća upravo je znak nepoštivanja različitosti i raznolikosti.

Učimo djecu toleranciji, različitosti, poštivanju drugog i drugačijeg, a namjerno i sustavno se radi na negiranju činjenice da smo država i općina tri naroda čiji se identitet, jezik, kultura i običaji trebaju poštivati.

Predbacivati drugome za postupke koje i sami činimo znak je nečije  (političke?) nesigurnosti i nemoći, a samo ako znamo tko smo, što smo i komu pripadamo možemo živjeti u suglasju s drugima.

S poštovanjem svim žiteljima kraljevskog grada Jajca!

Iva Ladan, mag. paed.

(Volim Jajce)

Objava Prioćenje ravnateljice OŠ “13 rujan” Jajce na medijske napade i optužbe za segregaciju i fašizam pojavila se prvi puta na Jajce Online.

U Bosni i Hercegovini tokom 2018. godine registrovano je 28.555 živorođene djece što u odnosu na 2017. godinu pokazuje pad broja živorođenih za 2,07 posto, a umrlo je 36.305 lica, što u odnosu na 2017. pokazuje pad broja umrlih za 0,09 posto.

To znači da je, prema podacima Agencije za statistiku BiH, prirodni priraštaj u prošloj godini bio -7.750, dok je u 2017. iznosio -7.178. Negativan prirodni priraštaj zabilježen je u svim mjesecima 2018. godine, a taj ‘minus’ je u februaru i martu 2018. bio veći od hiljadu.

Agencija je također objavila da su tokom 2018. u BiH sklopljena 19.063 braka, što u odnosu na predhodnu godinu predstavlja povećanje za 0,08 posto.

Tokom 2018. razvedeno je 2.385 brakova, što je povećanje od 21,62 posto u odnosu na 2017.

(Fokus.ba)

Objava U BiH došlo do pada nataliteta, povećan broj razvoda pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Naš Murga nije običan drot, njegove metode su modernije, on te prvo ponudi cigaretom pa te poslije razbije. Murga nije običan drot, zanimaju ga psihofenomeni, svakom se unese u lice i kaže zasvirat ćeš ti klavir meni – stihovi su poznate pjesme „Murga drot“ koju izvodi kultni sarajevski bend „Zabranjeno pušenje“.

Iako je pjesma objavljena daleke 1987. godine, danas mnogi, pa i ljubitelji ovog benda, ne znaju da se, zapravo, radi o stvarnom liku – Džemalu Murgi, nekadašnjem inspektoru Odjeljenja za borbu protiv narkomanije MUP-a KS.

Ni kriminalci nisu što su bili

Tako i potpisnik ovih redova iz ljeta u ljeto bezuspješno uvjerava gazdu apartmana u crnogorskom Sutomoru, inače velikog ljubitelja „Zabranjenog pušenja“ i našeg šehera, da mu je Murga komšija i da ne radi o imaginarnom liku.

– Volio bih da vidim Neleta (Nele Karajlić, op. a.) pa da ga pitam gdje je izabrao baš moje prezime. I danas se pitam da li mu se to svidjelo jer se prezime rimovalo, možda jer prezime zvuči papanski, ne znam… Sve je krenulo iz kultnog kafića „Kaktus“ na Skenderiji, kada smo jednog bubnjara uhvatili s drogom. Od tada, gdje god maknem, u pozadini je pjesma „Murga drot“ – kaže na početku razgovora za „Dnevni avaz“ Murga.

Raja iz mahala Mejtaš i Bjelave najbolje će vam prepričati anegdote s Murgom. Pričat će vam i učenici osnovnih škola „Silvije Strahimir Kranjčević“ i „Musa Ćazim Ćatić“, kao i Trgovačke i Medicinske škole. I dobre i one loše. Najbolje su upućeni bivši štićenici Dječijeg doma „Bjelave“. Dovoljno je bilo da Murga poslije završene smjene, onako usput, prošeta ulicama Bjelava da bi komšiluk znao da nema belaja i da je sve pod kontrolom. Ako ste bili te sreće ili nesreće da nabasate na Murgu, vjerovatno ste izvrtali džepove i odgovarali na njegova pitanja „ima li cigara, alkohola, droge“…

Za razliku od tih, mnogi kažu boljih i sretnijih dana, danas bahati i umišljeni likovi odbruse policajcima „što si me zaustavio“, vrijeđaju ih, pljuju i napadaju, a toliko su postali odvažni da i pucaju i likvidiraju momke u plavom. Svirepa ubistva sarajevskih policajaca Adisa Šehovića i Davora Vujinovića sve to i potvrđuje. I Murga priznaje da je nemoguće povući paralelu između policajaca nekada, u takozvanom Titovom sistemu, i policajaca sada.

– Nekada su bježali od nas (policajaca, op. a.). Nedavno prolazim pored Doma policije, a u parku na travi sjedi jedan mali lokalni mangup i puši travu. Dobacuje mi: „Inspektore, hoćeš i ti dim?“ Da se meni taj mali tako obrati, ma… Tada sam vidio da je gotovo, da je kraj. Ni kriminalci nisu više što su bili, jer nemaju nikakvo poštovanje – kaže Murga.

Nije imao pardona

Tokom bogate karijere njegove mete nerijetko su bile i poznate osobe. Murga nam otkriva da nije imao pardona i da je sve hapsio, od advokata do muzičara i glumaca.

– Ima ih mnogo, ali nećemo o imenima – kaže nam Murga.

Na kraju razgovora kaže da danas samo žali što mnoge ideje za koje se zalagao nisu zaživjele.

– Zašto se, recimo, ne ukine da je posjedovanje narkotika krivično djelo. Mi na taj način samo uvećavamo broj krivičnih djela, a prave dilere ne diramo. Tužilaštvo „nabija“ broj riješenih slučaja i stvara se slika da se nešto radi. Neshvatljivo je da zbog pola džointa uhapse mladića i zadrže ga 24 sata. Bavimo se džointom, a tamo imamo 85 kilograma heroina. I da dodam, ja sam za legalizacija marihuane, ali isključivo u zdravstvene svrhe – zaključio je Murga.

 Pištolj s posvetom

Džemal Murga nam se pohvalio da je prilikom penzionisanja od tadašnjeg komesara dobio pištolj „glock“ s posvetom. I danas mu u dokumentima stoji policijska značka, koju nam ponosno pokazuje.

– Pištolj ne nosim nikad. Nemam potrebe, sa svakim sam bio korektan – kaže Murga.

 Igrao nogomet sa Harisom Džinovićem

Malo kome je poznato da je Džemal Murga bio i solidan fudbaler. Svojevremeno je s rajom s Bjelava i iz Logavine nastupao u Fudbalskom klubu Jug.

Murga nam pokazuje fotografiju iz daleke 1968. godine. Dio tima, kako nam je otkrio Murga, činio je i poznati pjevač Haris Džinović.

– Nije znao nešto igrati, ali je dobro udarao – s osmijehom priča Murga.

(avaz)

Objava Murga stvarno nije običan drot pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Kako je za “Nezavisne” rečeno u Regionalnom vijeću za saradnju (RCC), a koje vodi ovaj projekat, razmatra se baština gradova kao što su Višegrad, Stolac, Jajce, Mostar, Sarajevo, te spomenici na Tjentištu i Kozari, kao i u Banjaluci, Novom Travniku i Sanskom Mostu.

“Radi se o lokalitetima koji čine kulturnu baštinu zapadnog Balkana koja potiče uglavnom iz grčkog, rimskog, vizantijskog, otomanskog i austrougarskog perioda, te jedinstvenoj umjetničkoj vrijednosti i nasljeđu spomenika posvećenih događajima iz Drugog svjetskog rata, u BiH”, kaže Snježana Derviškadić, voditelj RCC-ovog projekta za razvoj i promociju turizma.

Generalno, rute se razvijaju kroz svojevrsno partnerstvo šest ekonomija uključenih u projekat i u uskoj saradnji s učesnicima RCC Ekspertne grupe za turizam, koju sačinjavaju predstavnici ministarstava nadležnih za turizam, nacionalnih turističkih organizacija, te predstavnici privatnog sektora.

Trenutno je u toku procjena statusa svakog od kandidovanih lokaliteta, njihove spremnosti da prihvate turiste, te će se nakon toga moći potvrditi i finalna lista lokaliteta koji će biti uključeni pri formiranju ruta.

Prema planu, do kraja godine bi trebalo da budu finalizirane tačne rute, tj. definisani lokaliteti koji će ih sačinjavati, urađena analiza potrebe za intervencijama na svakom od lokaliteta (infrastruktura i kvalitet usluga), te razvijen osnovni model upravljanja i daljeg razvoja ruta.

Objava Ovih deset gradova u BiH postaju dio regionalnih ruta kulturnog turizma… pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH u naredne dvije godine planira zapošljavanje više od 150 službenika, navedeno je u Nacrtu srednjoročnog plana rada Direkcije za koordinaciju policijskih tijela.

“Nama konstantno fali ljudi. Svakodnevni poslovi se obavljaju, ali smo u deficitu. Trenutno imamo oko 800 ovlaštenih policijskih službenika i to je malo za posao koji obavljamo”, rekao je za “Nezavisne” Salan Haris, predsjednik Sindikata Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH.

Inače, Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH u martu prošle godine u Sektor za obezbjeđenje VIP ličnosti i objekata primila je 50 novih policijskih službenika, čime je, kako su naveli, poboljšana kadrovska popunjenost ove institucije. Međutim, zbog žalbi na raspisane konkurse i prekomplikovanih procedura njihovog rješavanja, obuka koja se obavlja u Agenciji za školovanje i stručno usavršavanje kadrova u Mostaru još traje. Kompletna obuka za kadete za čin policajca traje 30 sedmica, a nakon završetka policajci će zasnovati radni odnos i probni rad će trajati 12 mjeseci.

Pored dodatnog zapošljavanja, iz srednjoročnog plana rada Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH od 2020. do 2022. godine može se zaključiti da će najviše pažnje u narednim godinama, pored obezbjeđenja lica i objekata, te instaliranja video-nadzora i razvoja digitalne radio-veze, biti posvećeno međunarodnoj saradnji s institucijama kao što su Europol i Interpol.

Trenutno je samo pet štićenih objekata Direkcije za koordinaciju policijskih tijela BiH pod video-nadzorom i u narednim godinama ići će se u pravcu instaliranja ovih sistema i na drugim štićenim objektima koji služe ne samo Direkciji, već, kako su naveli, i rješavanju svih vrsta kriminaliteta.

Što se tiče saradnje s Europolom, iz plana je vidljivo da manje-više sve funkcioniše osim kontaktne tačke, koja obuhvata 18 agencija za sprovođenje zakona za saradnju s Europolom. Prema Sporazumu o operativnoj i strateškoj saradnji između BiH i Europola i memorandumu o razumijevanju o povjerljivosti i bezbjednosti informacija između BiH i Kancelarije Evropske policije, Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH sve zahtjeve Europola prosljeđuje nadležnim organima u BiH, a oni preko Direkcije dostavljaju odgovore zemljama članicama Europola.

“Izuzetak je MUP Republike Srpske, koji zbog neuspostavljanja zajedničke kontakt tačke, kako je predviđeno sporazumom, odgovore po zahtjevima zemalja članica Europola dostavlja posredstvom policijskih oficira za vezu akreditovanih za Bosnu i Hercegovinu ili na drugi način”, navodi se u dokumentu.

Za realizaciju plana rada Direkcije za koordinaciju policijskih tijela biće neophodno izdvojiti 119.742.000 KM iz budžeta i iz drugih izvora, kao što su donacije, još dodatnih 750.000 KM.

(nezavisne)

Objava Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH planira zaposliti 150 policajaca pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Kampanja s ciljem dizanja svijesti o benefitima legalnog iznajmljivanja smještaja i suzbijanja sive ekonomije u oblasti turizma je završena, a prema preliminarnim analizama organizatora – urodila je plodom.

Prema podacima analize, već u prvih 10 dana kampanje registracija stanova na dan porasla je 30 odsto, a do kraja kampanje oko 40 odsto.

Neven Stanić, načelnik Odjeljenja za kulturu, turizam i socijalnu politiku, kaže da su već deseti dan kampanje uvidjeli pozitivne pomake.

“Cilj nam je i bio da se stanovi na dan prijave, da možemo da kontrolišemo ko nam dolazi i koliko imamo raspoloživih kapaciteta u gradu”, rekao je Stanić.

Dodao je da je, s druge strane, cilj kampanje bio naplaćivanje boravišne takse i paušala za stan na dan.

“Drugi cilj je bio da iskontrolišemo i aktiviramo hotele i hostele da plaćaju boravišnu taksu i prijavljuju sve goste”, kazao je Stanić.

Najavio je da im je plan da uskoro naprave centralni registar smještajnih kapaciteta.

“Želimo da svako ko izdaje smještaj, bio to hotel, hostel, stan na dan, etno-selo ili vikendica, bude prijavljen u ovaj registar i da TOBL u svakom trenutku zna koliko u gradu ima slobodnih kreveta”, objasnio je Stanić.

Prema njegovim riječima, ovo je izuzetno važno, posebno ako u grad dolaze veće grupe turista.

“Moramo da znamo koliko ljudi je potrebno da se smjesti i gdje možemo da ih smjestimo. Cilj je da sve to možemo saznati jednim klikom”, rekao je Stanić.

Dodao je da u dogovoru s inspekcijom kreću u drugi, nešto rigorozniji korak kontrole hotela i hostela.

U Turističkoj organizaciji grada (TOBL) kazali su da planiraju nastaviti s ovom kampanjom, te da sve veći broj građana dolazi da prijavi stan na dan.

“Sudeći prema preliminarnim rezultatima možemo reći da je kampanja veoma uspješna”, rekla je Branka Branković, stručni saradnik za odnose s javnošću u TOBL.

Istakla je da kompletnije rezultate očekuju krajem godine, a prema prvim rezultatima, hotelijeri boravišne takse plaćaju oko 30 odsto više.

Janko Kecman, načelnik Odjeljenja za inspekcijske poslove, rekao je da su ovom kampanjom htjeli animirati građane da registruju smještaj.

“Sada u gradu imamo registrovano oko 1.300 zajednica etažnih vlasnika (ZEV). Cilj ove kampanje je da registrujemo sve ZEV-ove na području grada”, rekao je Kecman. Dodao je da zbog neregistrovanja stanova na dan trpe svi u zajednici etažnih vlasnika.

(nezavisne)

Objava Registracija stanova na dan porasla 40 odsto pojavila se prvi puta na Jajce Online.

U Bosni i Hercegovini tokom 2018. registrirano je 28.555 živorođene djece, što u odnosu na 2017. godinu pokazuje pad broja živorođenih za 2,07 posto. Umrlo je 36.305 osoba, što u odnosu na 2017. pokazuje pad broja umrlih za 0,09 posto.

To znači da je, prema podacima Agencije za statistiku BiH, prirodni priraštaj u prošloj godini bio minus 7.750, dok je u 2017. iznosio minus 7.178. Negativan prirodni priraštaj zabilježen je u svim mjesecima 2018. godine, a taj minus je u februaru i martu 2018. bio veći od hiljadu.

Agencija je, također, objavila da su tokom 2018. u BiH sklopljena 19.063 braka, što u odnosu na prethodnu godinu predstavlja povećanje za 0,08 posto.

Međutim, tokom 2018. razvedeno je 2.385 brakova, što je povećanje od 21,62 posto u odnosu na 2017.

(avaz)

Objava Sve nas je manje: U BiH prirodni priraštaj negativan, evo koliko je razvoda pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Stereotipi i predrasude o umjetnoj inteligenciji (UI) postoje od trenutka prvog kompjutera, a razvojem tehnologije razvija se i naša mašta jer ovaj sofisticirani alat “uči”.

Umjetnička inteligencija ili AI (artificial intelligence – termin koji je 1955. godine naučnik John McCarthy) opisuje područje kompjuterske nauke koje se bavi razvojem inteligentnih alata (strojeva, aparata, aplikacija) koje reagiraju i uče kao ljudi. U ovo područje ulaze i pojmovi poput machine learning (mašinsko učenje) i IOT (internet of things). Tehnološki dizajn AI sistema, između ostalog, uključuje razumijevanje i analizu jezika, govora, slike, prema čemu sistem uči kako reagirati, planirati ili rješavati određene zadatke.

No, hoće li roboti i umjetna inteligencija pokoriti svijet i zamijeniti nas na radnim mjestima? Trebamo li se bojati AI i razvoja ove tehnologije uopće?

– Razvoj potpuno nezavisne umjetne inteligencije značit će kraj ljudske rase – govorio je  Stephen Hawking.

Jedan od najbriljantnijih umova bio je siguran da će kompjuteri sa snagom svoje AI (termin) ljude prestići u sljedećih stotinu godina.

– Kad se to dogodi, moramo se osigurati da su naši ciljevi jednaki njihovima – svojevremeno je objasnio Hawking, koji je smatrao i da naša budućnost ovisi o tome hoćemo li imati mudrosti da je ukrotimo.

Hawking nije bio jedini koji se brinuo. Bill Gates, osnivač Microsofta i najbogatiji čovjek na planeti, također smatra da je se moramo čuvati. Elon Musk, biznismen i izumitelj koji je osnovao PayPal, Zip2, Tesla Motors i SpaceX, boji se, kaže da je razvoj AI-ja trenutno najveća egzistencijalna prijetnja čovječanstvu.

No, prvi i najvažniji korak već se dogodio: strojevi su zbog rapidnog razvoja tehnologije uspjeli rudimentarno kopirati neurone u ljudskom mozgu i uz obradu goleme količine podataka sami sebe uče obavljati pojedine zadatke. To se zove machine learning. I to nije budućnost niti je stiglo iz nekog američkog kino hita, već je realnost, sadašnjost.

– Mi smo svakodnevno u kontaktu sa umjetnom inteligencijom kada surfamo internetom dok se ispred nas plasiraju reklame na osnovu naših prijašnjih aktivnosti. To nije slučajno – tvrde naši inženjeri svjetskog glasa – Edhem Eddie Čustović (predsjedavajući IEEE odbora za industrijsku saradnju), Andrej Kaurin (suosnivač i Chief Technology Officer JSGuru, Banja Luka i CTO) i Dejan Milojičić (Distinguished Engineer Hewlett Packard Enterprise).

Naveli su i nekoliko primjera napretka umjetničke inteligencije:

Krajem 2017. godine, NASA je uz pomoć vještačke inteligencije pronašla cijeli solarni sistem sa 8 planeta oko zvijezde Kepler-90. Analizirajući fotografije nastale prethodnih godina u intervalima od 30 minuta, pratili su regularna smjenjivanja pojačane i smanjenje svjetlosti zvijezda što je naznaka kruženja planeta oko zvijezde.

IBM je 2016. godine koristio svoj Watson AI super kompjuter da uspješno uspostavlja dijagnoze za teške bolesti kao što je leukemija. Koristeći veliku bazu od 20 miliona onkoloških dijagnoza u samo nekoliko minuta Watson je uspješno davao dijagnoze i tretman nakon što to nisu uspjeli eksperti onkolozi i nakon mjeseci izučavanja pacijentovog stanja.

Google-ov Waymo AI prikuplja ogromne količine podataka sa radara, GPS-a, kamera i cloud servisa te ih obrađuje i daje instrukcije za upravljanje vozilom. Izvanredni rezultati su pokazani čak i u uslovima velike prometnosti, pješacima, pješačkim prijelazima i semaforima.

Današnji računari u mogućnosti su da procesuju ogromne količine podataka, čine čuda u finansijskom sektoru.

– Nesumnjivo je da je umjetna inteligencija već sada mijenja većinu industrija iz korijena te da će sa pojavom sve naprednijih procesora (npr. kvantnih procesora) umjetna inteligencija da preuzima sve značajniju ulogu u svakoj pori budućih industrija – pojasnio je Kaurin.

Dok cijeli svijet napredak umjetničke inteligencije posmatra i kao poraz čovječanstva, Čustović, Kaurin i Milojičić, smatraju da to ona svakako ne bi trebala biti, ali, kako ističe Kaurin, sve što čovječanstvo ima da ponudi kao proizvod naše inteligencije može istovremeno da se koristi i za dobro i za zlo, “a vatra može da grije i da opeče”. Milojičić dodaje da napredak ne treba kočiti, nego urediti da ne bude loše upotrebe putem zakona i pravila.

– Već sada smo svjedoci moćnih dronova opremljenih umjetnom inteligencijom koji mogu da sami identifikuju zadanu metu i unište je bez ikakve ljudske interakcije. Više od same sofisticiranosti takvog oružja brine činjenica da može da padne u ruke organizacija ili čak država koje ne vrednuju ljudski život. Opasnost je još veća kada znamo da isti dronovi mogu da nose biološka oružja za masovna uništenja. Svjedoci smo velikih rivalstava za nadmoć u ovoj oblasti između supersila koje lako mogu da dovedu do većih sukoba i na kraju i velikih razaranja. AI sistemi se ponašaju onako kako su istrenirani što daje prostor za manipulaciju. Svima je poznat slučaj kada je Facebookova kompanija Cambdrige Analytica pokušala da manipuliše podacima i utječe na globalne izbore. Već sada u SAD-u, koja predvodi u oblasti umjetne inteligencije, donosi zakone koje nalažu konstantnu validaciju sistema koje su pokretani umjetnom inteligencijom kako bi se uvjerili da su rezultati tih sistema prije svega validni, ali i zaštićeni od manipulacije – pojasnio je Kaurin.

Čustović dodaje i da je Institut za Elektroniku i Elektrotehniku (IEEE), kao najveća profesionalna organizacija u svijetu stvorio konzensus oko dokumenta/manifesta “Ethically Aligned Design” u kojem je učestvovala masa svjetskih stručnjaka, a otvoren je običnim građanima da daju svoj doprinos na temu “dizajna i upravljanjem vještačkom inteligencijom”.

– Bez etike u dizajnu i prihvaćanja ovih normi cijelog svijeta, vještačka inteligencija može biti zloupotrijebljena – naglasio je Čustović.

Ipak, složili su se da će roboti zamijeniti ljude, i da je to neminovno!

– Nove tehnologije će dramatično da promjene sistem rada u svim industrijama. Ne možemo da predvidimo kada će to da se desi i u kojem obimu. World Economic Forum je u svojoj studiji “Future of Jobs”, 2018. god. uradio istraživanje na uzorku HR menadžera u 10 u cilju davanja slike utjecaja novih tehnologija (kao što je umjetna inteligencija) na tržište rada do 2020. Istraživanje pokazuje da će sposobnosti rješavanja kompleksnih problema kao i socijalne sposobnosti biti daleko cjenjenije i traženije od fizičkog rada. Iako istraživanje pokazuje da će finansijski uvjeti za zaposlene da budu bolji, sigurnost posla će biti na veoma niskom nivou što opet dokazuje tezu o potrebi za agilnošću i brzom prilagođavanju na promjene. Pesimističan scenarij je onaj koji pod utjecajem haotične nesinronizovane industrije i industrije pokretane pohlepom, roboti i automatizacija u tolikom procentu zamjene ljudski rad da će ugroziti ljudsku egzistenciju i dovesti do haosa. Ipak, kao optimista, vjerujem u drugi scenarij u kojem će razum da nadvlada i da će nove tehnologije zamijeniti ljude u segmentima teških radova, kako bi im pružili više vremena za intelektualnu nadogradnju i kvalitetniji i zdraviji život. Sve u svemu, nalazimo se na prekretnici na kakvoj do sada nismo bili i velika je odgovornost na nama da sada dizajniramo sistem koji će da gurne čovječanstvo na sljedeći, bolji nivo – upozorio je Kaurin.

– Za sada robotika i spojenost sa vještačkom intelgencijom najviše pomaže čovječanstvu da više ne radimo poslove koji su bili štetni za nas (fizički naporni i opasni po život), a u budućnosti čovjek mora da nauči kako da koegzistira pored ovih mašina – zaključio je Čustović.

(Faktor.ba)

Objava Inženjeri: Roboti će zamijeniti ljude, ali problem će biti ako se oni zloupotrijebe pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Ispisan historijom industrijske revolucije u 19. stoljeću i omeđen ljudskom dovitljivošću i prilagođavanjem, skriven od uha turista živi sliveni jezik bolze.

Sarin rijeka zaobljava ivicu nekadašnjeg grada Baze-Vila (današnjeg Friburga) i dijeli grad/kanton na dva dijela: Na dio u kom se govori njemački i dio u kom se govori francuski jezik.

Grad broji oko 40 000 stanovnika, a ukrštanje dva jezika proizvelo je da su znakovi na ulicama napisani na oba jezika, kao i to da stanovnici mogu sami odlučiti hoće li će njihova djeca pohađati nastavu na francuskom ili njemačkom jeziku. Fakulteti, također, poštuju ovu dvojnost time što imaju bilingvalne kurikulume.

U gradu koji se još od srednjeg vijeka nalazi na granici francuskog i njemačkog govornog područja nastao je vremenom fenomen “Ničije zemlje”, pa se u skladu sa tim iz dva jezika rodio jedan – Bolze.

– Ljudi koji govore bolze jezikom specifični su zbog toga što ih je samo nekolicina – objasnio je turistički vodič iz Friburga i ekspert bolze jezika, Majkl Suldžer (Michael Suldger), za BBC travel.

Porijeklo novonastalog jezika nije sasvim jasno, a mnogi vjeruju da je ovaj jezik posljedica industrijske revolucije u 19. stoljeću, kada su se ljudi masovno doseljavali iz sela u gradove zbog velikog broja radnih mjesta koja su se otvorila tokom “Industrijskog buma”.

Kako se nalazio na granici između regiona u kom se govori njemački i regiona u kom se govori francuski, Friburg se povećavao i postao dvojezični grad, centar spajanja dvije kulture i industrijsko utočište za siromašne u potrazi za radnim mjestom.

Na radnim mjestima sretali su se zaposleni koji dolaze iz različitih govornih područja pa su takve okolnosti dovele do međusobnog stapanja jezika, a sve u cilju boljeg razumijevanja i lakše komunikacije. Bolze jezik je spoj švicarskog njemačkog i francuskog jezika, može se čuti jedino u Friburgu i prenosi se sa generacije na generaciju.

Ljudi koji govore bolze jezikom upotrebljavaju ga samo u razgovoru jedni sa drugima, kako bi održali i produžili svoje kulturno blago, duž obale rijeke koja protiče između betonskih zidova koji prave granicu u odnosu na komšiluk.

Interesantno je da je upotreba bolze jezika moguća isključivo ako se dobro razumiju i govore i francuski i njemački. Dešava se čak i da oni koji tečno govore oba jezika nisu vješti ih kombinirati u bolze jezik, dok oni koji poznaju bolze jezik mogu da se snađu da odvojeno govore i francuski i njemački. Kao i svaki drugi, bolze jezik ima svoj ritam i dinamiku govora. Ljudima koji dođu sa strane ovaj jezik je potpuna misterija, a kako se može čuti samo u govoru između lokalnog stanovništva ne postoji način za turiste da ga razumiju.

S druge strane, za rijetke koji govore ovim jezikom, on je mnogo više od toga – jedinstvena fuzija jezika, politike i kulture nastala dijeljenjem teritorije u geografskom smislu i historije pisane tokom industrijske revolucije. Umjetnik čuven u ovoj regiji, Hubert Odriaz, svojim djelom i likom predstavlja simbol bolze jezika i Baze-Vila. Osim umjetnika, bolze kulturu čini jedinstvenom i festival “Carnaval des Bolzes” koji se završava proslavom “Debelog utorka”.

Zahvaljujući uticaju imigranata, gotovo 160 različitih nacionalnosti je prisutno u kantonu Friburg. I dalje su zastupljeniji stanovnici koji govore srpsko-hrvatskim, albanskim i portugalskim jezikom u odnosu na ljude koji govore bolze. Stariji i dalje govore ovaj jezik u svojim domovima, kao i jedni sa drugima, dok mlađe generacije ovaj jezik mogu da koriste unutar svojih porodica, kako se ne uči u školama niti postoje zvanični kursevi ovog jezika.

(avaz)

Objava Ovo je švicarski tajni peti jezik za koji malo ko zna pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Kod nas trenutno ne postoji nijedan krematorij te se tijela preminulih kremiraju u inostranstvu, ali bi od naredne godine na groblju “Vlakovo” u Sarajevu trebalo da bude završen i stavljen u funkciju prvi krematorij u BiH.

Potvrdio je ovo za “Nezavisne” Asmir Hodžić, izvršni direktor KJKP “Pokop” Sarajevo, te istakao da osim ovog krematorijuma postoje još dva objekta u BiH za tu namjenu – na groblju u Visokom i Novom groblju u Banjaluci, međutim u njih nikad nije instalirana oprema za kremaciju.

“Niko ne može biti kremiran bez zvanične saglasnosti, pa se prethodno za života mora ostaviti odobrenje da se ta osoba kremira ili je kasnije porodica mora odobriti. Kada se ispune i jedan i drugi zahtjev, onda treba završiti i fazu u kojoj patolog izvršava evidenciju, pa tek onda tijelo ide na kremiranje”, kaže Hodžić.

On kaže da postoji mnogo zainteresovanih te da kremacije trenutno nisu skupe, već je skup trošak transporta u druge zemlje jer to u BiH ne postoji.

“Sada kremiramo tijela preminulih najviše u Novom Sadu, što nam je drastično jeftinije od Zagreba, te nas u Novom Sadu sa transportom i kremacijom ukupno sve izađe otprilike oko 1.500 – 2.000 KM”, kaže Hodžić.

On ističe da bi izgradnjom krematorijuma u BiH ova cijena mogla biti mnogo niža, te da bi, prema sadašnjim kalkulacijama, sve ukupno sa kremacijom i ostalim troškovima spremanja, prevoza do krematorijuma, upotrebom hladnjače izlazilo oko 600 i 700 KM.

“Mi bismo voljeli da krematorij bude u funkciji što prije, ali najvjerovatnije da će on na gradskom groblju ‘Vlakovo’ biti tehnološki spreman tokom naredne godine, odnosno koncem naredne godine”, kaže Hodžić.

On je pojasnio da je nekada Rimokatolička crkva bila najrigoroznija po ovom pitanju, ali da se danas u Zagrebu ili Ljubljani na urni vrše vjerski obredi, dok Pravoslavna crkva i Islamska zajednica neće da rade obred na urni, nego će vjerski obred uraditi prije nego što tijelo bude uništeno i spaljeno.

“Ipak to kod nas sve zavisi od područja do područja i kako kome odgovara”, kaže Hodžić.

U preduzeću “Gradsko groblje” Banjaluka kažu da u BiH ne postoji krematorijum, te da je samo pitanje vremena kada će mogućnost kremacije biti i u Banjaluci.

“Postoji interes, u prosjeku svaka treća stranka pita postoji li mogućnost kremacije. Interes za kremaciju može iskazati lice za života, ali tako i porodica nakon njegove smrti, kao u slučaju sahrane”, kažu u “Gradskom groblju” Banjaluka.

Jedna Banjalučanka kaže da bi svakako bilo dobro da krematorijum postoji za ljude koji žele na taj način da skončaju, posebno ako bi to bilo jeftinije od samih troškova sahrane.

“Sve je manje mjesta na gradskim grobljima, a mjesta koja su za to predviđena su sve skuplja i svakako da bi to moglo biti jedno od mogućih rješenja”, kaže ova Banjalučanka.

Objava Sarajevo će imati prvi krematorijum u BiH pojavila se prvi puta na Jajce Online.

“Mala antologija neprimjerene poezije o ranjivosti” ili na makedonskom “Мала антологија на непримерени песни за ранливоста” koju je priredila bh. književnica s makedonskom adresom Seida Beganović objavljena je prošle godine u makedonskoj izdavačkoj kući “Izraz” uz podršku Ministarstva kulture Makedonije. Recenzent je profesorica Elizabeta Šeleva.

U antologiju su uvršteni bh. autori: Ilija Ladin, Kemal Mahmutefendić, Admiral Mahić, Jozefina Dautbegović, Refik Ličina, Dragoslav Dedović, Darko Cvijetić, Suzana Lovrić, Faruk Šehić, Asmir Kujović, Tatjana Bjelić, Tanja Stupar Trifunović, Adisa Bašić, Naida Mujkić, Vladan Šipovac i Ernad Osmić.

Umjesto pogovora antologičarka je između ostalog zapisala “Ovo je knjiga o kostima, koja nije imala namjeru to da bude. Trebalo je da bude knjiga most preko vremena koje dijeli dvije zemlje, a sada mi liči na fotografiju sa duplom ekspozicijom smrti”.

Govoreći u razgovoru za Fenu o antologiji, Beganović ističe da je “Mala antologija neprimjerenih pjesama” koncept. Njen dokumentarac o Bosni o kojoj se ne zna mnogo u Makedoniji, jer rat je srušio mostove, a ona se priređujući je nije bavila autorima nego pjesničkim slikama koje je nizala u sinopsis poetskog dokumentarca.

Sastavljajući antologiju autorica je, kako kaže, imala brda knjiga pred sobom i ko zna koliko je hiljada stihova prevela da bi na kraju reducirala u priču u pjesmama za idealnog, “strogog i prostog” makedonskog čitatelja.

– I na kraju vidite jedan razoreni prostor pun kostiju, nježnosti, gnjeva, razočarenja, bunta, ironije. I drugo je ubjeđenje da empatiju koju sam kao ljudsko biće imala za moju zemlju ne vidim ovdje, nemam tu iluziju da je tragedija Bosne dobila negdje zasluženu milost – navela je.

Beganović kaže da je ova knjiga njen privatni dug Bosni i pomirenje sa sopstvenom nostalgijom.

– Moja Mala antologija je moja privatna rekoncilijacija, pomirenje, javno, za vijek vijekova, preko knjige, traženje oprosta i (iskupljenje) pred mojom rodnom Bosnom, kao prostorom i kulturom, što sam ga jednom odavno napustila geografski, ali ne i intimno – kazala je.

Govoreći o samom naslovu Antologije, Beganović pojašnjava da na makedonskom “neprimjereno” ne znači isto kao na bosanskom, te da bi to bilo bliže engleskom “unsuitable” (“neprikladan”).

– Kao lijek koji ne odgovara za neku bolest i ove pjesme stepenom komprimirane patnje i blagosti i nemira na momente su nepodnošljive – istakla je.

Govoreći o reakcijama na Antologiju u Makedoniji, Beganović kaže da se ta knjiga već predaje na komparativnoj književnosti kao model kako se pravi antologija, odnosno njena definicija.

– Studenti prave svoje seminare o njoj. U ovom momenetu profesori i kritičari je koriste kao upustvo koje autore čitati, zvati na književne susrete u Strugu… I što je najvažnije smatraju je više naučnim radom, ozbiljnom studijom koja ima težinu pedagoške ili naučne literature. Što nije bila namjera. Nisam očekivala toliko dobre krititike jer sam ipak izabrala teži put, umjesto da sklepam sve po redu i ugodim svima, ali ima tona takvih antologija ovdje. – mišljenja je ona.

Beganović navodi da je u Makedoniji veliki interes za Antologiju, a uspjehom i doprinosom smatra što je zbog ove antologije Bosna vraćena na spisak za Struške večeri, dok se kad je riječ o BiH o ovoj antologiji ne govori puno.

Naglašava da kod autora iz Makedonije postoji interes da se slična antologija makedonske književnosti objavi u BiH.

– Međutim, to je strahovito težak posao, istraživanje, prepjevi, selekcije i treba to nagraditi, a to je teži dio priče s izdavačima. Imam ponudu za pomoć cijele katedre i svih kritičara, imam pune rafove knjiga makedonskih autora, samo nedostaje bosanski poziv – navela je.

Govoreći o paralelama između dvije književnosti, u kojima i sama sudjeluje, Beganović kaže da nije komparativista da bude mjerodavna. Ali kao čitateljica i prevoditeljica vidi neke zlosutne oblake, klanove, pisce kojima je pisanje samo socijalna uloga, nedovršene tekstove, plagijate, kao da književni život guta književnost.

– A ja se ponekad pitam samo Zašto neko ovo piše? Izdavači polako uništavaju recepciju svojim promidžbama i ovdje i tamo. Ali ima nekoliko dobrih autora i moćnih umova koji ruše te trendove. O njima vjerujete znaju svi moji makedonski prijatelji. U Bosni nisu toliko ljubopitni kad su u pitanju njihovi makedonski suvremenici, onako čisto bez interesa. Izgleda da kulturnu politiku diktiraju ipak izdavači i u ovom momenetu rješavaju sudbinu obje literature – podvukla je Beganović.

Živeći godinama u Makedoniji a noseći i identitete iz Bosne gdje je rođena i odrasla, Beganović govoreći o tome da li je bosanska pjesnikinja s adresom u Makedoniji ili makedonska porijeklom iz BiH kaže da je njen poetski svijet međuprostor, a da je omiljeni joj makedonski pjesnik Aco Šopov, ovaj svijet nazvao Nebidnina.

– Živim između dvije Nebidnine čija su ludila nekompatibilna, ali mi obezbjeđuje gledište posmatrača koji traži zajedničke imenitelje ili bar ponavljanja koja postaju motivi. Kada sam dobila državnu nagradu za knjigu pozije “O ženama koje nemaju kuću i tri obična dana” rekla sam u intervju da sam razočarana jer su mi oduzeli drsku sintagmu kojom sam se rado poigravala, prestala sam biti “kulturološko siroče” – podvukla je.

Beganović podsjeća da stranci smo u svojim porodicama, mjestima rođenja, etno kulturi koju nam prišivaju na rukave kaputa.

– Naučila sam da te graničnike ne postavljaju samo preko stigme Stranac. I grijeh nije samo u porijeklu, nego različitosti, ni provincijalnost ove sredine nije sklona da oprosti posvećenost, moralni integritet, hrabrost ili pretjeranu senziblinost drugog bića. Ali to nije ništa novo – ustvrdila je Beganović.

Seida Beganović (1961. Zenica, Bosna i Hercegovina) pjesnikinja, romansijer, prevodilac. Na Filozofskom fakultetu u Sarajevu diplomirala je na studijskoj grupi filozofija i sociologija. Prije rata u BiH radila je kao novinar, profesor filozofije, a potom, kad se uz nekoliko usputnih stanica skrasila u Skoplju kao sociolog, dramaturg, prevodilac, sada živi kao slobodan umjetnik.

Piše poeziju, kratke priče i romane, prevodi sa poljskog, ruskog, makedonskog i drugih južnoslovenskih jezika. Poezija joj je prevođena na turski, engleski, albanski, ruski, azarbejdžanski i druge jezike. Nagrađivana je za poeziju, a među nagradama ima i Nagradu Društva pisaca Makedonije “Književni most” za knjigu poezije “O ženama koje nemaju kuću i tri obična dana” i Zeničko-dobojskog kantona za knjigu godine za djelo “Otresanje pepela”.

Autorica je scenarija za kratkometražne filmove i jedan dugometražni te brojnih adaptacija romana u dramski tekst.

(Fokus.ba)

Objava Beganović: Pjesničkim slikama do poetskog dokumentarca pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Američka voditeljka i novinarka Opra Vinfri otkrila je kako je potrošila svoj prvi milion.

Ona je odgovarala na pitanja mladih djevojaka na Youtube kanalu “O, The Oprah Magazine”, a odgovor koji je dala na pitanje kako je potrošila prvi milion, bio je iznenađujući za mnoge.

“Kupila sam predivne, mekane peškire”, odgovorila je Opra, prenosi Independent.

“To je dosta novca, a prvo što sam uradila – fotografisala sam ček na kojem je pisalo milion dolara. Postoji tako fotografija na kojoj držim taj ček”, objasnila je ona.

Rekla je da mnogo voli velike, kvalitetne peškire u koje može cijela da se umota. Otkrila je i da je kupila peškire marke Ralf Loren.

(NN/b92.net)

Objava Opra Vinfri otkrila na šta je potrošila prvi milion pojavila se prvi puta na Jajce Online.