Mr. sc. Anto BRTAN, ravnatelj Agencije za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističih potencijala grada Jajca porteklih dana dao je zanimljiv intervju za portal Hrvatsko slovo.
Prošle ste godine imenovani ravnateljem Agencije za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca, a tu je dužnost prije Vas obavljao Mijat Saraf. Prije toga, od 2014. do 2018. Radili se kao prvi tajnik u Veleposlanstvu Bosne i Hercegovine u Zagrebu. Vjerojatno ste mogli ostati u Zagrebu, ali Vi ste odlučili otići u Jajce. Recite nam više o svojoj povezanosti s tim gradom i razlozima za preuzimanje takve funkcije?
Mnogo je naših ljudi koji su napustili svoj rodni kraj zbog raznih životnih izazova, ali vjerujem da u svakome od njih tinja iskra nade da će se vratiti, pa makar i u stare dane. Ja sam imao sreću da to ostvarim malo prije (starosti) i čini mi se da mi dani nikada nisu bili ispunjeni kao sada.
Imam osjećaj da su Jajčani posebno vezani za svoj grad, jer su 1992. doživjeli tragediju u velikosrpskoj agresiji i poslije toga bili raseljeni širom svijeta. U to vrijeme samo su rijetki vjerovali da ćemo se ikada vratiti u Jajce. Tri duge i teške godine prognanstva okončane su 13. rujna 1995. godine zahvaljujući Hrvatskoj vojsci (tu mislim i na HVO) i pokojnom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu.
U vrijeme oslobodilačkih operacija 1995. bio sam časnik SIS-a u zapovjedništvu Zbornog područja Tomislavgrad. Dan prije oslobođenja Jajca nazvao sam načelnika Uprave SIS-a i rekao mu da idem s vojskom prema Jajcu što mi je on izričito zabranio zbog mojih obveza pa čak prijetio i zatvorom. Rekao sam mu da me može doći strijeljati u Jajcu na što se on samo nasmijao i rekao da se dobro čuvam.
Oslobodili smo Jajce, ali moje je radno mjesto ostalo u Tomislavgradu. Potom sam dobio novu dužnost u zapovjedništvu HVO-a u Mostaru, poslije toga u Vitezu, da bih na kraju završio u Sarajevu. Skoro svaki vikend sam provodio u Jajcu sa svojim prijateljima i suborcima, ali to nije bilo dovoljno. S jedne strane su bili poslovni izazovi i karijera, a s druge strane želja da se malo uspori životni tempo i nađe neki kompromis između želja i realnosti. Poslije završetka mandata u Veleposlanstvu BiH u Zagrebu konačno sam donio odluku da se vratim u Jajce te sam prihvatio ponudu da preuzmem vođenje Agencije za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca. Nije baš sve bilo onako kako sam očekivao, ali ostajem odlučan da iskoristim ukazano povjerenje na najbolji mogući način i odužim se svome gradu.ž
Kakva je turistička ponuda u Jajcu, jeste li započeli neke nove projekte ili ih osmišljavate za godinu 2019.? Izjavili ste da ste zadovoljni nekim započetim manifestacijama kao što su Dani srednjovjekovlja?
Jajce ima veliki turistički potencijal, ali on još uvijek nije dovoljno iskorišten. Dovoljno je spomenuti da je u Jajcu 30 nacionalnih spomenika pod zaštitom države, da u središtu grada imamo u svijetu jedinstven vodopad rijeke Plive, da imamo prelijepa prirodna Plivska jezera sa slapovima i niz drugih prirodnih ljepota. Imamo i skijalište koje svake godine privlači sve veći broj posjetitelja iz drugih mjesta. Broj stranih posjetitelja u stalnom je porastu, a to sa sobom nosi i obvezu osmišljavanja novih sadržaja i atrakcija kako bi naši posjetitelji bili zadovoljni. Ideja za nove projekte imamo, ali njihova realizacija nije baš jednostavna. Stoga ćemo ići malim ali sigurnim koracima ka podizanju kvaliteta naših usluga. Prošle godine je po prvi put održana manifestacija Dani srednjovjekovlja koja je izazvala veliko zanimanje javnosti. Veliku pomoć u organizaciji su nam pružili prijatelji iz R. Hrvatske (Klis, Zadar, Šibenik, Split…) koji imaju iskustva u pripremi takvih manifestacija. Krajem prošle godine posjetili su nas arheolozi i turistički djelatnici iz Splitsko-dalmatinske županije te su dva dana proveli u razgledanju kulturno-povijesnih i prirodnih znamenitosti našeg grada. Malo je reći da su bili oduševljeni. Sklopljena su nova prijateljstva te su nam obećali potporu u promociji našeg grada. Neki od njih bili su uključeni i u Dane srednjovjekovlja. Očekujem da ćemo tijekom ljeta organizirati izložbu fotografija Jajca u muzeju Grada Kaštela i Klisu.
Jeste li dobili potporu za uređenje korita rijeke Plive i što ste sve željeli napraviti na Plivskim jezerima, koja su Vaš adut?
Uređenje korita rijeke Plive iznimno je zahtjevan i skup posao koji Agencija ne može sama realizirati. Dobio sam određena jamstva da će se na proljeće početi s uređenjem Malog plivskog jezera u sklopu kojeg će biti uređena plaža i šetnica. U tom projektu će sudjelovati Agencija za sliv rijeke Save i Općina Jajce. Do početka turističke sezone namjeravamo izvršiti uređenje Vodenica na rijeci Plivi u suradnji s Općinom Jajce. Osim toga, nadam se da ćemo do ljeta na Malom plivskom jezeru urediti jedan Zip-line u suradnji s Mostarom i Veleposlanstvom SAD-a u Sarajevu. Plivska jezera tijekom sezone posjete tisuće stranih i domaćih gostiju, ali lokalna zajednica skoro da nema nikakve koristi od toga. Stoga smo tražili da Agencija dobije odobrenje za kontrolu ulaska posjetitelja, a sav ostvareni prihod uložit ćemo na uređenje jezera. Ukoliko rezultati našeg poslovanja budu blizu naših očekivanja, jamčim da će svaka sljedeća sezona biti dodatno obogaćena novim sadržajima.
Kakvi su smještajni kapaciteti i koliko ih možete poboljšati? Je li razvijeno privatno poduzetništvo? Ima li u okolici seoskog turizma i obiteljskih gospodarstava?
Jajce trenutno raspolaže s dva hotela u središtu grada, dva hotela na Velikom plivskom jezeru, te auto-kampom i bungalovima na Malom plivskom jezeru. To su nedovoljni kapaciteti, s obzirom na broj posjetitelja. Naši ugostitelji svake godine ulažu u proširivanje smještajnih kapaciteta, uglavnom vlastitim sredstvima i bez nekih kapitalnih investicija. Privatno poduzetništvo moglo bi dobrim dijelom nadomjestiti manjak smještajnih kapaciteta, ali im birokratske barijere to onemogućuju. Naša Županija još uvijek nije donijela Zakon o turističkim zajednicama što uvelike otežava poslovanje privatnih poduzetnika. Seoski turizam i obiteljska gospodarstva trenutno su jedna od najslabijih karika naše turističke ponude. Imam osjećaj da se ljudi plaše ovakvih poslovnih izazova i da im je lakše otići u Munchen na bauštelu nego nešto raditi kod svoje kuće.
Kakvo je stanje spomenika, spomeničke baštine i što poduzimate?
Samo nekoliko nacionalnih spomenika u Jajcu, a spomenuo sam da ih ima 30, posljednjih je godina djelomično obnovljeno. Potrebna su velika sredstva kao bi se oni uredili i spasili od daljeg propadanja, a naša općina nije u stanju sama preuzeti tako veliki financijski teret. Budući se radi o spomenicima pod zaštitom države, onda bi se država trebala i skrbiti o njima na odgovarajući način. Imali smo prije nekoliko godina slučaj kada je u Sarajevu bio zatvoren Zemaljski muzej zbog nemara države tako da smo svjesni da ne možemo od njih očekivati neku veliku pomoć. Ovako nam preostaje da apliciramo za neke manje projekte i da se sami brinemo o spomenicima onoliko koliko možemo. Želja nam je da dio vlastitih prihoda usmjerimo na najugroženije spomenike. Upravo danas zapošljavamo dvoje mladih jajačkih arheologa koji će ubuduće voditi brigu o adekvatnom održavanju nacionalnih spomenika, ali i raditi na tome da se lista nacionalnih spomenika u Jajcu dodatno proširi.
Jeste li prošle godine krajem studenoga obilježili krunidbu posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića? Namjeravate započeti prvu fazu arheoloških istraživanja na lokalitetu Carevice, gdje je, u skladu s predajom, pogubljen kralj Stjepan Tomašević?
Dana 17. studenog obilježili smo 557. obljetnicu krunidbe posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića. Uzoriti kardinal Vinko Puljić svojim je dolaskom u Jajce uveličao ovu obljetnicu. On je u govoru ispred Crkve sv. Marije naglasio da se radi o jednom od najznačajnijih događaja u povijesti naše države, te da čin slanja krune posljednjem bosanskom kralju od strane Pape Pia II predstavlja prvo međunarodno priznanje bosanske državnosti. Poslije svete mise u novoj (obnovljenoj) jajačkoj crkvi, koju je predslavio uzoriti kardinal Vinko, u Domu kulture je pred prepunom dvoranom izvedena predstava Kraljica Bosne u izvedbi Studentskog teatra Franjevačke teologije iz Sarajeva.
Na lokalitetu Carevica u selu Carevo polje započeli smo arheološka istraživanja područja na kojem je, prema predaji, pogubljen posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević. Georadarska istraživanja su dala ohrabrujuće rezultate te se nadamo da ćemo s nastavkom radova na proljeće doći i do prvih konkretnih rezultata.
Molimo, pojasnite nam povijesni kontekst krunidbe bosanskoga kralja Stjepana Tomaševića i značaj crkve sv. Marije kao oprosne crkve, koja je poslije postala džamijom a danas je ruševina? Radi li se na njezinu obnavljanju i može li biti obnovljena kao kršćanska, katolička crkva, s obzirom na to da je bila pretvorena u džamiju dolaskom Turaka i kao takva je uništena u požaru 1832.? Vi ste se obraćali vjerskim zajednicama i poglavarima. Ima li pomaka i je li rješenje na pomolu?
Davne 1461. godine u Crkvi svete Marije, okrunjen je posljednjih bosanski kralj Stjepan Tomašević. Svečanost krunidbe vodio je papinski izaslanik Nikola Modruški, a kraljevsku krunu poslanu od Pape Pia II u Jajce je donio ninski biskup Božo. Po kraljevoj želji, Papa Pio II proglasio je svetog Grgura Čudotvorca zaštitnikom bosanskog kraljevstva, a crkvu svete Marije proglasio oprosnom crkvom svim vjernicima koji je posjete na marijanske blagdane. Ni jedan papa poslije njega nije povukao ovu bulu o proglašenju crkve sv. Marije oprosnom crkvom. U crkvi svete Marije čuvale su se, između 1459. i 1463. godine moći svetoga Luke Evanđeliste što ih je u miraz donijela kraljica Jelena, kćerka srpskog despota Lazara Brankovića.
Na žalost, krunidbena Crkva sv. Marije sa Zvonikom sv. Luke, kao jedan od najvažnijih nacionalnih spomenika u BiH, danas je postala predmetom rasprava i svojatanja a nitko (osim Agencije i ranije Franjevačke mladeži) ne vodi računa o njoj. Neposredno prije Božića bio sam neugodno iznenađen kada sam dobio službeni dopis/zahtjev Medžlisa islamska zajednice Jajce da im moram predati ključeve Crkve tj. Fethija (osvojene) džamije kako je muslimani zovu. Čak su mi dali rok od sedam dana za ispunjenje njihovog zahtjeva. Dostavili su mi i izvode iz katastra i gruntovnice u kojima stoji da je Crkva u vlasništu ”islamskih vakufa”, što će biti svakako osporavano od strane Katoličke crkve. Kako sam odgovorio da nemam ni pravo ni obvezu da udovoljim njihovom zahtjevu, ubrzo sam dobio novi dopis u kojem mi daju dodatnih sedam dana, uz prijetnju tužbom. Budući je prošao i taj drugi rok za predaju ključeva, sada očekujem tužbu i radujem se tome jer mislim da je krajnje vrijeme da se neke stvari raščiste. Žalosno je da se to sve događa dok se neki naši jajački svećenici bave traženjem ustaša i ekstremista u našim redovima
Znamo i da ste hrvatski branitelj, natporučnik HVO, surađivali smo s Braniteljskom udrugom „Zavjet“ i Braniteljskom udrugom „13. rujan Jajce“, kojih ste članom, te smo i u Hrvatskom slovu prikazali dokumentarni film „Jajce u progonstvu 1992.-1995.“, godine 2015., a na tom ste filmu surađivali s redateljem Pavlom Vranjicanom. Recite nam više o Jajcu u progonstvu.
S gosp. Pavlom Vranjicanom snimili smo dva dokumentarna filma: ”Jajce u obrani” i ”Jajce u progonstvu 1992. – 1995.” Bili smo pri kraju snimanja i trećeg dijela o oslobođenju Jajca, ali je to moralo biti obustavljeno zbog bolesti našeg dragog prijatelja Pavla. Nadam se da ćemo do sljedeće obljetnice oslobođenja Jajca uspjeti dovršiti i taj film.
Rat je nešto najgore što nam se može dogoditi, no posebno je teško napustiti svoj dom i sve što su generacije naših predaka vrijedno stvarali. Jajčane je zadesila takva sudbina 1992. kada smo bez prtljage krenuli u put prepun neizvjesnosti ostavljajući iza sebe zapaljene domove i grobove svojih najmilijih. Mnogi su ostali u Središnjoj Bosni, koju će nekoliko mjeseci kasnije zahvatiti rat s Muslimanima i ti ljudi su preživjeli novi pakao rata. No, najveći broj jajačkih Hrvata smjestio se na području općina Tomislavgrad i Livno, u nekim drugim hercegovačkim gradovima, te na području R. Hrvatske. Svaki put kada ovo spomenem moram iznova zahvaliti svim tim dobrim ljudima koji su nas tako srdačno prihvatili i pomogli nam da lakše prebrodimo te teške trenutke.
JNA ili srpska vojska je u napadima na Jajce koristila gotovo sve vrste oružja, od raketa zemlja-zemlja, a izvršeno je i 128 zračnih napada pa su u oslobađanju Jajca sudjelovale brojne postrojbe HVO-a i HV-a?
Doista ne postoji naoružanje iz arsenala tzv. JNA koje nije korišteno u napadima na Jajce 1992. godine. Unatoč tome, trebalo im je više od pola godine da slome otpor naših branitelja. Počinjeni su mnogi ratni zločini od strane srpskih postrojbi za koje do danas još nitko nije odgovarao. Porušene su sve crkve (i džamije) na području naše općine a neke od njih ni danas nisu potpuno obnovljene. Ni za to nitko nije odgovarao. I to je dobar primjer položaja Hrvata u BiH. No, danas se problematizira ratni put generala Damira Krstičevića (i drugih hrvatskih vojnika) i optužuje ga se da je odgovoran za počinjene ratne zločine u mjesto Bravnice kod Jajca. Kao sudionik tih vojnih operacija, odgovorno tvrdim da IV. gardijska brigada HV nije bila ni blizu Jajca tijekom oslobađanja, kao ni njen zapovjednik. Da su te optužnice neutemeljene govori i podatak da su srpske postrojbe imale upute da se pri povlačenju predaju (ukoliko nema drugog izlaza) isključivo hrvatskim postrojbama jer su znali da im to jamči preživljavanje. Našim su se vojnicima predavale cijele satnije neprijateljske vojske i nikome nije pala ni dlaka s glave. Kasnije su svi razmjenjeni i pohvalno su govorili o tretmanu tijekom zarobljeništva.
Koliko je hrvatskih branitelja poginulo braneći Jajce?
Tijekom obrane Jajca poginulo je 105 pripadnika HVO-a Jajce, a više od 360 ih je bilo ranjeno. Do kraja rata poginulo je još skoro 80 naših branitelja od kojih su mnogi poslije pada Jajca prešli u druge postrojbe HVO-a i Hrvatske vojske, a oko 200 ih je ranjeno. Mnogi od njih nikada nisu riješili svoj status. Novi hrvatski zakon o braniteljima daje mogućnost da se takvi slučajevi ponovo uzmu u razmatranje i ja se nadam da će svaki istinski branitelj, obitelji poginulih i ranjenici ostvariti svoja prava kroz ovaj zakon. U ime svih njih, zahvaljujem se ministru Tomi Medvedu i Vladi R. Hrvatske što su pokazali veliko razumijevanje za hrvatske branitelje.
Za oslobođenje Jajca najvažnija je bila vojno-redarstvena operacija „Maestral“? Hoćete li nam reći nešto i o tome? Svake godine je obilježavate, uz dan oslobađanja Jajca?
Ponosan sam što sam bio sudionik te veličanstvene vojno-redarstvene operacije, a posebno oslobođenja kraljevskog grada Jajca. Na početku teksta sam spomenuo kako sam se pridružio svojim suborcima iz Jajca dan uoči oslobođenja Jajca. Dodat ću da je bio neopisiv osjećaj biti dio pobjedničkih Hrvatskih snaga. Posebno sam bio oduševljen vojničkih ponašanjem i hrabrošću pripadnika 81. gardijske bojne iz Virovitice. Osam njihovih pripadnika poginulo je u ovoj operaciji. Njima u čast sagradili smo skromno spomen obilježje kod Velikog plivskog jezera. Svake godine prisjetimo se tih slavnih dana obilježavanjem obljetnice oslobođenja Jajca i VRO “Maestral”, a posljednjih nekoliko godina svu su organizaciju preuzele braniteljske udruge. Predsjednica RH Kolinda Grabar Kitarović uveličala je svojim dolaskom našu 20. obljetnicu. Nadam se da će i ove godine 13. rujna biti s nama u Jajcu.
Hrvatska je uz svoje izbjeglice, Hrvate iz BiH, prihvaćala i pripadnike drugih dvaju naroda, posebno muslimanske… Zašto se to tako rijetko spominje?
Hrvatska je pomagala svima bez obzira na vjeru i naciju i zbrinula stotine tisuća izbjeglica iz BiH. Zato mi je neshvatljivo zbog čega mnogi Bošnjaci to jednostavno prešućuju. No, to govori više o njima a mi smo (kao narod) ispunili našu kršćansku i moralnu obvezu. Ja sam po dolasku u Sarajevo 2002. godine bio šokiran spoznavši da veliki broj Bošnjaka više mrzi Hrvate od Srba koji su započeli rat i nanijeli toliko zla i nepravde Bošnjacima (i Hrvatima). Mislim da je to dio jedne dugoročne strategije i da su zahvaljujući medijima i propagandi uspjeli stvoriti takvu sliku u svome narodu. Mnogi će od njih reći da su Hrvati (iz Hrvatske) super i da protiv njih nemaju ništa protiv, ali da smo mi Hrvati iz BiH nešto drugo (mi smo loši) i da bi Hrvatska trebala, najblaže rečeno, samo promatrati gažanje zajamčenih ustavnih prava hrvatskog naroda u BiH. Drago mi je da hrvatski državni vrh, za razliku od nekih prethodnih struktura vlasti u RH, ne nasjeda na ove manipulacije i da su mnogi konačno svjesni u kakvoj se situaciji nalazi hrvatski narod u BiH.
Bili ste u hrvatskoj diplomaciji u Bosni i Hercegovini i u Republici Hrvatskoj. Što mislite o skandalu koji je ovih dana izazvao Ivan del Vechio?
Osobno poznajem i uvažavam veleposlanika del Vechia i iznenadio sam se kada sam u medijima vidio da njegovo ministarstvo nije bilo upoznato s njegovim dolaskom u Banja Luku. Ne bih rekao da je to tako veliki skandal koliko mediji preuveličavaju, uglavnom slušajući i ponavljajući ono što Sarajevo o tome priča. Bilo je i većih skandala u hrvatskoj diplomaciji pa nisu letjele glave. Bilo je veleposlanika koji su došli iz Beograda odraditi mandat veleposlanika (Crna Gora) i nakon toga su se ponovo vratili u Beograd, a da njihove aktivnosti i zabrinjavajuće kontakte nitko nije spominjao. Neki su veleposlanici otvoreno radili za “srpsku stvar” u postupku tužbe pred Međunarodnom organizacijom rada u Ženevi, a što je Hrvatsku u konačnici moglo koštati bankrota države. Da ne nabrajam druge slučajeve. Problematiziranje “slučaja Banja Luka” i medijska hajka na veleposlanika del Vechia i gosp. Dragana Čovića školski je primjer skretanja pozornosti s aktualnih političkih procesa u BiH oko uspostave vlasti. Ispada da je to veći problem od nametanja člana Predsjedništva BiH i delegata u Dom naroda i svega ostaloga što se radi protiv hrvatskog naroda u BiH. O tome će nam u nedjelju govoriti i exluzivni gost emisije “Nedjeljom u 2” gosp. Željko Komšić.
Hoće li hrvatski narod opstati u Bosni i Hercegovini i kakve su političke prilike, kakav je život Hrvata u BiH, iznutra?
Hrvatski narod u BiH opstao je i u mnogo težim prilikama tako da nemam dvojbi da ćemo se uspjeti izboriti za svoja legitimna prava. Trenutne političke prilike ne idu nam na ruku, ali smatram da ćemo zajedništvom postići svoje ciljeve. Hrvati u BiH su vrijedan i poduzetan narod. Borit ćemo se za svoja prava i raditi, skupa s ostalima, na izgradnji ove države.
Kakvom ocjenjujete hrvatsku politiku prema Bosni i Hercegovini, te prema svome narodu, Hrvatima u BiH? Vidite li tu dostatno zalaganje, određen smjer? Što mislite o ev. koaliranju s Miloradom Dodikom odnosno Republikom Srpskom o kome se govori?
Proteklih 20tak godina hrvatska politika prema Hrvatima u BiH bila je takva da se sada moramo boriti za ostvarivanje temeljnih prava konstitutivnog naroda u BiH. Aktualno državno vodstvo pokušava zaustaviti neke procese koji se godinama vode na štetu Hrvata i vidimo s kakvim su sve kritikama suočeni. Svi su se do sad navikli da je Hrvatska tek puki promatrač svih negativnih procesa koji su se događali u BiH pa su ostali iznenađeni energičnim akcijama hrvatskog političkog vrha. Nadam se da će imati snage othrvati se svim pritiscima i da nas neće ponovo ostaviti na milost i nemilost stranim i domaćim moćnicima. Spomenut ću i slučaj od prije nekoliko godina kada su paljene zgrade institucija u Tuzli, Sarajevu i drugim gradovima pa se to pokušalo prenijeti i u Mostar. Tadašnji predsjednik Vlade RH Zoran Milanović pokazao je odlučnost i stao u zaštitu hrvatskog naroda u BiH. Mislim da su se od tada počele mijenjati neke stvari u odnosu hrvatske politike prema Hrvatima u BiH. Mnogi su nakon toga progledali i počeli sagledavati stvari onakvim kakve uistinu jesu, a ne kako im se to servira sa strane.
Ustroj vlasti u BiH je takav da se uvijek mora ići u koaliranje najjačkih političkih stranaka iz sva tri konstitutivna naroda. Takve koalicije su nužne ukoliko želimo uspostaviti vlast. I do sada su se sklapale koalicije s Dodikovom strankom tako da ne vidim zbog čega bi to sada bio problem, pogotovo ako imamo u vidu da su ostvarili najbolji izborni rezultat od stranaka u Republici Srpskoj.
Jesu li realna stanovita geostrateška promišljanja o mogućem potpunom izdvajanju Republike Srpske?
Teško je pretpostaviti što će se događati u budućnosti i do kakvih će sve promjena doći na međunarodnom planu i na koji bi to način moglo utjecati na sudbinu BiH. Činjenica je da su težnje srpskog naroda da žive u jednoj državi opstale čak i nakon izgubljenih ratova 90-tih i oni će svakako iskoristiti svaku priliku ukoliko se ona ukaže. Isto tako, činjenica je da Srbi nikada u povijesti nisu imali svoju “državu” s ovu stranu Drine i da su s te strane u puno boljoj poziciji nego ikada ranije.
Mislite li da su Republici Hrvatskoj hitno potrebni borbeni zrakoplovi ?Možete li pretpostaviti da se u našem susjedstvu mogu razviti krizna žarišta?
Žao mi je što je propao posao s nabavkom izraelskih vojnih zrakoplova, jer sam očekivao da bi to mogo biti početak jednog dugoročnog savezništva. No, nadam se da će se dobra suradnja s Izraelom nastaviti na drugim poljima. Što se tiče borbenih zrakoplova smatram da su oni potrebni Hrvatskoj i da bi to trebalo rješavati u suradnji s SAD-om kao našim najvažnijim saveznikom i najvećim prijateljem. Spomenut ću jedan slučaj od prije 10-tak godina kada sam u Washingtonu bio na privatnoj večeri kod jedne visokorangirane osobe u američkoj administraciji. Bio sam iznenađen kada sam u salonu njegove kuće vidio na zidovima uramljene ambleme svih hrvatskih gardijskih postrojbi. Kazao je da je tijekom rata bio u Hrvatskoj i da je surađivao s Hrvatskom vojskom te da mu je to najdraže iskustvo iz dugogodišnje karijere. Na moj upit zbog čega su narušeni ti prijateljski odnosi između SAD i RH, kazao mi je da je SAD pomagao Hrvatskoj kada joj je bilo najpotrebnije, ali da su promijenili stav nakon što je hrvatsko vodstvo odlučilo kupiti avion (ili dva) od AIRBUS-a, a ne od Amerikanaca (za što su neki naši tadašnji političari uzeli milijunski mito). Dodao je da to Americi ništa ne znači u smislu dobiti, te da bi to oni Hrvatskoj možda i donirali, ali da se prijateljski odnosi tako ne grade. Bio sam iznenađen te sam mogao samo reći da je Hrvatska mlada država i da još nema dovoljno iskustva u tim stvarima. Poenta je, nadam se, jasna. Ako si s nekim prijatelj i saveznik onda se tako i ponašaj!
Postoji li način da djeca u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini u školama nauče više o hrvatskoj povijesti u Bosni? Barem kroz romansirana ili književna djela? Možete li i na mjestu gdje ste sada utjecati na to, osmisliti i neke književno-znanstvene manifestacije, ali i popularizaciju povijesnih ličnosti i događaja?
Naravno da postoji i da tome moramo svi skupa raditi. Profesori povijesti trebali bi imati inicijativu kod organiziranja školskih eskurzija kako bi se u BiH posjetila mjesta na kojima se čuva duga i bogata povijest našeg naroda: Fojnica, Kreševo, Kraljeva sutjeska, Bobovac, Jajce, Ljubuški, Široki Brijeg… Pokušat ćemo utjecati na to da turistički posjet Bosni i Hercegovini ne bude samo Sarajevo i ćevapi kod Želje, a na žalost danas su građani RH najviše time fascinirani. Ne sugerira im se polusatna vožnja od Sarajeva do muzeja u Franjevačkom samostanu u Kreševu ili nešto dalje u Fojnici. Radit ćemo na organiziranju znanstvenih skupova i simpozija na temu povijesti našeg naroda i naše države. Mislim da bismo već za sljedeću obljetnicu krunidbe posljednjeg kralja Stjepana Tomaševića, ili možda dogodine, mogli organizirati jedan veliki međunarodni znanstveni simpozij na tu temu. Osobno sam otpočeo s istraživanjem povijesti Jajačke banovine s naglaskom na pomoć hrvatskog plemstva u obrani od turskih napada tijekom skoro 70 godina koliko je banovina opstala u skoro potpunom turskom okruženju.
(Hrvatsko slovo/razgovarala: Dubravka Vidak )
Objava Anto Brtan: Hrvati su u BiH opstali i u gorim vremenima pojavila se prvi puta na Jajce Online.
Izvor: BAMF
Izvor: BAMF