U toku mjeseca ramazana 2019 Medžlis Jajce, uz Allahovu pomoć, osim predavanja u svim džematima o temama: porodica, borba protiv poroka kockanja, ramazanske teme, članarina, zekat i fitre…, u nekoliko džemata na svome području sprovodi dvije vrste radionica ka ošto su radionice s mladima na temu: “Brak=porodica=o(p)stanak” te sa ženama na temu: “Ženska pitanja u islamu”.
Voditelji radionica su obučeni treneri koji ove aktivnosti provode putem mreže mladih i mreže žena Medžlisa Jajce.

Radionice s mladima je podržao načelnik općine Jajce Edin Hozan koji je obezbjedio dio sredstava za iftare i radionice. Sva infrastruktura Medžlisa putem džemata, kao i svi akteri ramazana-njih 57 stavljeni su na raspolaganje, posebno kada je u pitanju rad s mladima na temu: “Braka, porodice i o(p)stanka”.

-Zapravo, mi nesvjesno, odlaskom u europske države na rad s porodicama postajem garant njihovog opstanka kao nacija jer je evidentna njihova kriza prosjeka članova u porodicama, čak na granici za opstanak nacija i država u budućnosti. Naravno, odlaskom iz Bosne i Hercegovine mi rizikujemo s opstankom naroda u Bosni i Hercegovini. Svi, sve sto je u našoj mogućnosti trebamo učiniti da mladi ostaju i da imaju dostojan rad i način privređivanja, što je i uslov između ostalih za normalan život, rekao je glavni imam Zehrudin-ef. Hadžić.

1 od 5

(Jajce Online)

Objava Ramazanske radionice Medžlisa IZ-e Jajce pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Međunarodno muzejsko vijeće (ICOM) od 1977. godine organizira Međunarodni dan muzeja, koji predstavlja jedinstven događaj za muzejske institucije. Na ovaj dan muzeji nude različite programe i aktivnosti koje se odnose na temu Međunarodnog dana muzeja. Cilj je naglasiti važnost i ulogu muzeja kao institucije koja služi društvu i njegovom razvoju.

Posljednjih godina u ICOM-ov događaj uključen je i projekt Europska noć muzeja koji se vezuje za Međunarodni dan muzeja. Prilika je to da muzejski djelatnici približe posjetiteljima muzeje. Ove godine Međunarodni dan muzeja i Europsku noć muzeja obilježit će i Franjevački muzej Jajce.

Ovogodišnja tema je „Muzeji kao središta kulture: budućnost tradicije”, kojom se naglašava važnost muzeja u suvremenom društvu koje se nalazi pred izazovima vrtoglavog tehnološkog napretka, gospodarskih kriza i socijalnih promjena uključujući i prisutnost velikih migracija stanovništva. S tim ciljem Franjevački muzej Jajce otvara svoja vrata od 20. do 22. svibnja 2019. godine.

Franjevački muzej Jajce će u ovom razdoblju primiti veliki broj učenika iz svih osnovnih i srednji s područja općine Jajce. Učenici će u obilasku muzeja imati priliku upoznati se s bogatom poviješću našega grada.

Večernji sati su rezervirani za sve naše sugrađane da dođu pogledati muzej uz stručno vođenje.

(Jajce Online)

Objava Dan i Noć muzeja: Besplatan ulaz u Franjevački muzej Jajce pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Ovogodišnji ramazan u Divičanima protječe u međusobnoj solidarnosti i intimnoj pobožnosti muslimana ovog naselja. Neposredno pred ramazan džamija je pripremljena za svoj najljepši ukras – džematlije koje su s prvim ramazanskim kandiljima sa svih strana pohrlili u nju željni Božije milosti i Njegovog blagoslova.

Prvu noć ramazana džematski imam Emin-ef. Duranović čestitao je nastupajući ramazan, a zatim je ukazao na značaj posta i ibadeta u ovom blagoslovljenom mjesecu. Kazao je da će se uz teravih-namaz u džematu učiti dvije mukabele: ženska iza podne-namaza i uobičajena džematska iza ikindija-namaza. Ovom prilikom pozvao je džematlije da priređuju iftare i da se odazivaju na njih.

Dugi niz godina muslimanke u Divičanima okupljaju se da zajedno s vjeroučiteljicom Mejrom Agić uče Kur’an. Lijepo je ovog ramazana vidjeti žene kako svaki dan nakon podne-namaza uče Allahovu Knjigu i druže se s njom. Uz svaki proučeni džuz čuje se i po koji vrijedan savjet.  Slično je i poslije ikindije kada se uči džematska mukabela, zapravo mukabela koju uz imama uče polaznici mekteba iz Divičana.

U srijedu 15. maja upriličen je džamatski iftar na kojem su uz džematilje iz Divičana i privrednike koji su svesrdno pomagali radove na džamiji, prisustvovali i uvaženi gosti: načelnik općine Jajce, gosp. Edin Hozan, ministar privrede u Srednjobosanskom kantonu dr. Nisvet Hrnjić i poslanik u Skupštini SBK gosp. Amer Mrako.

Već u subotu 18. maja planiran je ako Bog da iftar za žene koji koordinatorica Melika Ajkunić već danima priprema i na kojem se očekuje veliki broj gostiju. Tokom iftara bit će održano i predavanje za žene.

Lijepa vijest je da će u džamiji u Divičanima u subotu 18. maja na teravih-namazu prisustvovati muftija Muftijstva travničkog dr. Ahmed Adilović, te glavni imam Zehrudin-ef. Hadžić i predsjednik IO MIZ Jajce Almir Kunić sa saradnicima. Planirano je, ako Bog da, muftija dr. Adilović održi prigodno predavanje.

U ramazanskim danima pred nama su Dan pobjede na Bedru i mubarek noć Lejletu-l-kadr koji će također biti prigodno obilježeni u Divičanima.

Dan za danom, teravija za teravijom, u nadi da će Allah primiti njihova dobra dijela i oprostiti im grijehe, ispraćaju muslimani u Divičanima blagoslovljene dane ovogodišnjeg ramazana.

1 od 4

(Jajce Online)

Objava Ramazan u džematu Divičani pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Žrtve snajperskih hitaca, zagrljena tijela zaljubljenih na ulicama Sarajeva, koji su iz pakla rata pokušali pobjeći ka snu, postali su simbol ljubavi u ratnom bezosjećaju.

Ovako počinje priča o Sarajlijama Bošku Brkiću i Admiri Ismić, Romeu i Juliji iz stvarnog života, koju je ovih dana prenio svjetski poznati medij NBC News.

Sa pričom koju, vjerovatno, poznaje svaki stanovnik Bosne i Hercegovine ovih dana imala je priliku da se upozna i svjetska javnost, koja je ostala dirnuta sa željom dvoje mladih da pređu preko razlika zbog kojih njihovi sugrađani ratuju, a sve u ime ljubavi.

Priča pojašnjava kako se razvijala ljubav Boška i Admire, u periodu raspada Jugoslavije, nakon kojeg je uslijedio i rat na području Bosne i Hercegovine koji će, za njih ali i mnoge druge biti itekako tragičan.

“Boškova majka Radmila zvala je ovaj par ‘simbolom mira’, ali odbila je prihvatiti ocjenu da su oni isti kao junaci slavnog Shakespeareovog remek djela. Ipak, njihova ljubav ostala je kao znak sjećanja za mnoge, te se njihove porodice i danas međusobno poštuju i druže”, ističe se u ovoj priči.

Nadalje, novinari NBC-a opisuju sve strahote rata u BiH, te prikazuju ovu priču kao simbol da ljubav nadjačava sve granice koje ljudi postave među sobom.

A nama će svima ostati u sjećanju dvoje zaljubljenih sa sarajevskih ulica koji su poginuli na putu u zajednički san.

Objava Boško i Admira, heroji ljubavi ratnog Sarajeva pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Objava Dario Delibašić u Italiji osuđen na šest godina zbog trgovine drogom pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Državna agencija za lijekove BiH ukinula je jesenas dozvolu za stavljanje 70 medikamenata domaćih i stranih proizvođača u promet. Odluka je objavljena u „Službenim novinama“ i do danas nije ukinuta.

Zbog toga, kako saznajemo, može doći do nestašice mnogih neophodnih lijekova.

Duga procedura

Riječ je medikamentima koji se daju na recept, a koriste se za regulaciju povišenog pritiska, protiv alergija, visokog šećera u krvi, šizofrenije, depresije…

– Agencija mora farmaceutskim kućama ponovo izdati dozvolu da bi tim lijekovima mogle snabdjeti apoteke. Tih 70 lijekova mi nismo bili obavezni povući iz prodaje, pa su pacijenti mogli doći do njih zahvaljujući zalihama koje smo imali. No, više ih ne možemo naručiti dok ne prođu sve kontrole u laboratorijima i ponovo dobiju dozvolu za promet – pojasnili su nam u apotekama.

Iz Agencije nam nisu odgovorili na upit kada bi proizvođači ponovo mogli dobiti dozvolu.

Na jesenjem spisku zabrane prometovanja našao se, između ostalih, „aspirin plus C s okusom narandže“. Riječ je o šumećim tabletama od 400 i 240 miligrama, koje bh. građani koriste u velikim količinama, posebno u zimsko vrijeme kada haraju gripe. U košu s njim je i „aspirin protect“ od 100 miligrama. Aspirin je, inače, lijek stoljeća. Koristi se za smanjenje bolova i tjelesne temperature, a sve se češće propisuje i za prevenciju moždanog i srčanog udara.

Agencija je ukinula dozvolu i za „flexofen“ od 60 i 180 miligrama, koji se koristi za ublažavanje simptoma sezonskog alergijskog rinitisa, kao što su kihanje, svrab, curenje iz nosa ili zapušen nos, te svrab, crvenilo i suzenje očiju.

Dozvolu nema ni „reodon“ od 0,5, 1 i 2 miligrama, koji se uzima protiv šećerne bolesti.

Agencija je na spisak stavila i „angiclod“ od 75 miligrama, a koriste ga pacijenti poslije ugradnje premosnice ili stenta u trajanju od tri do najviše 12 mjeseci. Tu je i „peramit“ za liječenje hormonski ovisnog raka dojke u ranom stadiju kod postmenopauzalnih žena, nakon što su dvije do tri godine uzimale lijek „tamoxifen“.

 Široka upotreba

Isporuka je obustavljena i za „nebivolol“ od 5 miligrama i „ nifelat retarda“, koji se propisuju za snižavanje krvnog pritiska i zbog poremećaja rada srca.

Na dodatnom testiranju su i „tacini“ kapsule koje se piju nakon presađivanja jetre, bubrega ili srca, kao i „risperidon“ za liječenje šizofrenije. Na spisku je i „duloksetin“, koji se propisuje za liječenje depresije, a dozvolu nemaju ni antibiotik „meropenem“ i mast „geokorton“, koju koriste pacijenti zbog zapaljenskih stanja kože i alergija.

Uz spisak lijekova kojima je ukinuta dozvola, u „Službenom listu“ objavljena su još dva – jedan kojim je odobren promet 224 lijeka i drugi sa 79 lijekova upisanih u registar.

(avaz)

Objava Prijeti nestašica 70 lijekova?! pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Nogometaš Totenhema Deni Rouz (Danny Rose) javno je rekao da je imao problem s depresijom, a da je klub koji je ljetos želio da ga angažira tražio potvrdu da nije lud, što ga je dodatno iznerviralo.

– Kada su mi to saopćili, bilo mi je jako neprijatno. Znam kroz šta sam sve prošao, ali me je naljutilo što neko misli da će to utjecati na moj posao, koji uvijek radim najbolje što mogu. Na kraju nisu poslali zvaničnu ponudu za mene, ali sada kada se toga sjetim jako se naljutim, jednostavno nije fer. Sada znam kako bih se ponio u takvoj situaciji –  rekao je reprezentativac Engleske, ne želeći da otkrije o kojem se klubu radi.

(avaz)

Objava Druga strana nogometa: Tražili potvrdu da Deni Rouz nije lud pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Mirnesu Fajiću (36) iz Poljica kod Lukavca potrebna je hitna transplantacija bubrega.

Njegova životna drama počinje u avgustu prošle godine kada je, u potrazi za rješavanjem egzistencijalnih problema, otišao na privremeni rad u Sloveniju. U Sloveniju odlazi s diplomom profesora geografije i pronalazi posao u građevinskom sektoru. Na radnom mjestu u oktobru prošle godine doživio je tešku nezgodu, koja mu je nanijela višestruke povrede opasne po život. Od tada je imao više operacija, proces oporavka traje već mjesecima, a sve je u konačnici, između ostalog, rezultiralo i zatajenjem bubrega.

– Trenutno sam na programu hemodijalize u UKC-u Tuzla. Tri puta sedmično po četiri sata u noćnom terminu provodim na dijalizi, što dodatno iscrpljuje moje narušeno zdravlje. Jedino je rješenje operativni zahvat u nekom od stranih kliničkih centara, gdje bi mi bio transplantiran organ – rekao nam je Mirnes, koji uprkos teškom zdravstvenom stanju, nije klonuo duhom, nadajući se da će uskoro moći započeti novi život bez redovnih odlazaka na dijalize.

Udruženje „Otvorena mreža“ iz Sarajeva pomoći će mu da prođe kompletan transplantacioni program. Ali, zbog trombova nastalih usljed povrede, što mu dodatno ugrožava život prijeteći moždanim udarom, neophodno je transplantaciju obaviti što prije. Prema prvim procjenama, za proces transplantacije potrebno je osigurati oko 45.000 eura. Mirnesova porodica, u kojoj trenutno nema zaposlenih osoba, taj novac ne može osigurati sama, pa jedina nada ostaje pomoć dobrih ljudi, koji su na razne načine već prikupili dio potrebnih sredstva.

Kako pomoći

Ako neko želi pomoći, može to učiniti uplatom na žiroračune ili direktno kontaktirati Mirnesa Fajića na brojeve telefona 062 441 352 i 035 542 344.

RAČUN ZA UPLATE U BiH:

• SWIFT CODE: SABRBA 22
• 1404065000409681 U KM

DEVIZNI ŽIRORAČUN ZA UPLATU IZ INOZEMSTVA:

• SWIFT CODE: SABRBA22
• IBAN BROJ BA391404064100070910

(avaz)

Objava Mirnes hitno treba na transplantaciju bubrega pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Federalni ministar trgovine Zlatan Vujanović najavio je u razgovoru za Fenu da će Ministarstvo u korist građana na tržištu prometa naftnih derivata uskoro ponuditi mobilnu aplikaciju o cijenama goriva na svim benzinskim pumpama.
“Moći će se koristiti na svim mobilnim aparatima, te će se korisnici u bilo koje doba dana moći informisati o najpovoljnijim cijenama goriva. Dakle, bit će prikazane cijene od najnižih do najviših”, rekao Vujanović.

Pojašnjava da će svaki vozač putem aplikacije odnosno navigacijskog sistema biti upoznat gdje da natoči gorivo po najpovoljnijim uvjetima odnosno pratiti kretanje cijena na benzinskim pumpama i usporedili ih.

“Uvjeren sam da će ova aplikacija pospiješiti i kvalitet turističke ponude, jer će uticati na to da turisti lakše planiraju svoje maršute na području Federacije BiH”, istakao je Vujanović.

Govoreći o maloprodajnim cijenama naftnih derivata kaže da se raspon kretao od 20 do 30 feninga.

“Ako gledamo prosjek da je jedan rezervoar u automobilu oko 50 litara dolazimo do ušteda od 10 do 15 KM. Građani će tako zadržati kupovne navike u pogledu racionalizacije jer će tačno znati lokaciju benzinske pumpe s najjeftinijim cijenama. Mislim da je svakom građaninu u današnjem vremenu stalo da uštedi 10 KM”, naglasio je Vujanović.

Uz dodatno povećanje prava i zaštite potrošača te pružanje nove usluge vozačima Federalno ministarstvo trgovine želi potaknuti i tržišno natjecanje među trgovcima motornim gorivima.

“Aplikacija, koja bi ove godine trebala biti u opticaju, predstavljat će „tržišnu utakmicu“ među ponuđivačima naftnih derivata. Oni će cijenu moći najaviti kada god požele. Distributeri nafte i naftnih derivata konstantno prate kretanja cijena nafte na svjetskom tržištu i koriguju cijene čim dođe do promjena cijena ovog energenta”, dodao je Vujanović.

Za trgovce aplikacija će značiti da će oni koji budu imali cijene znatno više od drugih, riskirati gubitak tržišta i obratno, oni s povoljnim cijenama mogu očekivati veći tržišni uspjeh.

(Klix)

Objava Uskoro mobilna aplikacija koja otkriva gdje je najjeftinije gorivo u BiH pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Dolazak 60-godišnje kraljice popa na Eurosong u Tel Avivu, sedmicama se najavljivao. Live Nation Israel prvi je početkom godine najavio Madonin (Madonna) nastup na Eurosongu, tvrdeći da će njen performans biti “koliko povijesni toliko i histeričan”.

Dugo se otezalo i s potpisivanjem ugovora i izraelske televizije KAN, a prema pisanju izraelskog časopisa “Wall”, ugovor je vrijedan 2 miliona dolara.

Uz američku zvijezdu, navodno je u Tel Avivu i 135 osoba u pratnji, kao i 30 tona dodatne opreme.

– Vi ste svi pobjednici, a razlog tome je što put do ovdje nije bio lak. Morali ste se potruditi i dati sve od sebe. Prema mom mišljenju to vas već čini pobjednicima, bez obzira na sve – izjavila je Madona prije nastupa.

Kako je bilo i najavljeno, Madonna je u sklopu interval acta izvela dvije pjesme. Prva je je bila svjetski hit “Like A Prayer”, koju je izvela s 35-članim zborom, a druga pjesma bila je “Future”, njena nova pjesma s nadolazećeg albuma “Madame X”.

U velikoj završnici Eurosonga 2019. vidjeli smo nastupe predstavnike 26 različitih zemalja.

(avaz)

Objava Madona nastupila na Eurosongu: Niko nije više zaradio za dvije pjesme pojavila se prvi puta na Jajce Online.

“Ako se želite razvesti od svog bračnog partnera, to ne znači da se želite razvesti od svog vlastitog djeteta ili djece, a to je upravo ono što nama naš zakon poručuje”, kaže na početku priče otac sedmogodišnje djevojčice iz Sarajeva Emir Ovčina.

Godinu dana od razvoda Emir ne provodi onoliko vremena koliko bi želio sa svojom kćerkom, a pri tome ne može učestvovati ni u njenom odgoju, jer kako kaže za Radio Slobodna Evropa, porodični zakoni u Bosni i Hercegovini ne poznaju zajedničko ili podijeljeno roditeljstvo.

“Imate centre za socijalni rad, koji, čini mi se rade po nekim utvrđenim šablonima, koji kažu da viđate dijete dva puta sedmično po dva sata i svaki drugi vikend i to ne puni vikend jer morate vratiti dijete majci na pola drugog dana vikenda. Imate situaciju da presudu Suda, kakva god da ona jeste, drugi roditelj tumači onako kako on želi, i ako ne želi uslovno rečeno da da dijete, ona jednostavno ne da, pravdajući se time da dijete ne želi ili nađe neki drugi izgovor. Konkretno, iako je presudom doneseno da dijete bude kod mene za Novu godinu, da dijete provede pola raspusta kod mene, to se na primjer nije desilo”, kaže Ovčina.

Ukoliko bi postojali bolji zakoni, smatra ovaj otac, onda bi se i bračni partneri bolje ophodili prema cijeloj situaciji. Ovako su, kako kaže, njemu kao ocu uskraćena mnoga prava.

“Imate problem od banalnih stvari, kao što je elektronski dnevnik. Ne možete uticati na djetetove slobodne aktivnosti, jer nemate vremena za to – imate dva sata sedmično u dva dana i to je to, a pri tome ste na ulici s djetetom tih dva sata. To ne može uopšte biti ni kvalitetno vrijeme, koliko god da ga vi kao roditelj osmislite”, priča on.

Iskustvo koje je otac blizanaca iz Sarajeva Zdravko Ljubas prošao tokom razvoda navelo ga je na mišljenje da je sistem koji bi trebao podržati ravnopravno roditeljstvo u BiH ne funkcioniše.

“Uvijek sve zavisi od odnosa. Ja ne mogu reći da imam trenutno probleme, jer mogu reći da srećom dovoljno uživam u odgoju djece. Međutim, sve ono što smo, bivša supruga, djeca i ja prošli kroz sam sistem je u najmanju ruku prestrašno. Tu bih nabrojao sve bez izuzetka, znači od centara za socijalni rad, preko sudova, nevjerojatno kompliciranog sistema rada svih tih institucija, do njihove neprofesionalnosti i vrlo površnog rada i nezainteresiranog odnosa,” priča on.

Razvodi zbog krize morala i krize u novčaniku?

Da situacija nije idealna, te da roditelji, bez obzira da li je riječ o ocu ili majki, često budu diskriminisani i u zemljama regiona, svjedoči Dejan Pavlović iz novosadskog Udruženja očeva. Problem je što se zakoni u praksi ne provode, napominje Pavlović.

“Primena zakona nije u funkciji. Taj način ravnopravnog roditeljstva se nikako ne primenjuje i mi tu imamo konstantan problem u svim zemljama u regionu, gdje u sistemu socijalne zaštite i u sistemu pravosuđa se to ne prepoznaje kao jedno od osnovnih ljudskih prava, mislim svako ima pravo da bude roditelj ako je to nastao rođenjem svog deteta, onda ima to pravo”, rekao je Pavlović.

Praksa je pokazala da postoje brojni problemi kada je riječ o roditeljskoj ravnopravnosti. Kako je na Panel diskusiji u Sarajevu posvećenoj ovoj temi rekla Samra Filipović – Hadžiabdić iz Agencije za ravnopravnost polova BiH i žene i muškarci imaju probleme nakon razvoda.

“Žene koje nemaju pravna iskustva jednostavno ne dobiju ono što je njihovo. Imamo probleme alimentacije. Jako mnogo žena ne dobivaju nikakvu alimentaciju ili se skrivaju stvarni prihodi pa su te alimentacije potpuno beznačajne. Kada govorimo o muškarcima, često žene kojima pripadne dijete nakon brakorazvodnog procesa koriste djecu kao sredstvo osvete muškarcima”, navodi Filipović- Hadžiabdić.

Azra Latić, magistrica sociologije iz Kantonalne javne ustanove za porodično savjetovalište, za Radio Slobodna Evropa kaže da u bosanskohercegovačkim porodicama najčešće ne postoji kvalitetna komunikacija, što ima svoje posljedice.

“Najčešće kada se dešava konfliktna relacija na nivou partnerstva trpe djeca i oni u jednom trenutku postaju nositelji vrlo ozbiljnih simptoma. Dakle, za djecu je veoma pogubno, čak i prikriveni konflikti koji se ne razrješavaju, odnosno koji se gomilaju između roditelja. Za funkcionisanje porodice veoma je važna jasna i otvorena komunikacija, međutim u porodicama na našim prostorima nažalost komunikacija nije dovoljno razvijen alat da bismo bili u mogućnosti da unutar porodice riješavamo nagomilane poteškoće i probleme”, objašnjava Latić.

Ona dodaje da u bosanskohercegovačkom društvu u kulturološkom smislu dominira mišljenje da majka samom činjenicom da je ona rodila dijete, polaže više pravo na njega, odnosno na način njegovog odgoja u odnosu na oca.

No, u tome zaboravlja se na osjećaje, želje i mišljenje djeteta, pogotovo starijih od deset godina. To se posebno dešava u konfliktnim razvodima, kada djeca postaju objekt manipulacije roditelja, smatra Jasminka Džumhur, omdusman za ljudska prava u BiH.

“Imate na kraju posljedicu. Upravo je to pitanje da li sudovi često povjeravaju djecu isključivo majkama, a manje očevima, umjesto da se govori o podijeljenom roditeljstvu. podijeljeno roditeljstvo zaista zahtjeva da je zadovoljeno niz pretpostavki da oba roditelja imaju jednake mogućnosti i ono što često zanemarujemo u Bosni i Hercegovini je što se ne uvažava mišljenje djeteta”, rekla je Džumhur na diskusiji o ravnopravnom roditeljstvu.

Komitet za prava djeteta Ujedinjenih nacija (UN), napominje Džumhur, skrenuo je pažnju vlastima u BiH na slabu kariku, a to su centri za socijalni rad, ali i da su potrebna istraživanja da se zaista vidi želja roditelja, i jednog i drugog spola, da prihvate staranje o djetetu.

(RSE)

Objava Postoji li u BiH ravnopravno roditeljstvo? pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Bosna i Hercegovina ne provodi presude Evropskog suda za ljudska prava, iako se na to obavezala članstvom u Savjetu Evrope. Prijemom još 2002. godine, BiH je preuzela obaveze poštivanja i zaštite ljudskih prava u skladu sa Evropskom konvencijom koja štiti osnovna prava i sloboda čovjeka.

U decembru ove godine navršiće se puna decenija od presude Sejdić-Finci, nakon koje je uslijedio niz presuda i novih tužbi Sudu za ljudska prava kojima se ukazuje na diskriminatorske odredbe Ustava BiH. Postoje mehanizmi koji bi mogli prisiliti BiH na provođenje presuda, ali je upitno koliko postoji volja da se oni primijene, kažu sagovornici Radija Slobodna Evropa (RSE).

Postoji sistem u okviru Savjeta Evrope koji bi mogao da djeluje zbog toga što Bosna i Hercegovina ne sprovodi, a samim tim i ne poštuje presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.

Za RSE tu proceduru pojašnjava sudija tog suda Faris Vehabović, navodeći da praćenje odluka Suda prelazi u nadležno tijelo, komitet Savjeta Evrope za praćenje provođenja presuda Evropskog suda za ljudska prava. Ukoliko se utvrdi da ih zemlja neopravdano dugo neizvršava, prema toj zemlji se mogu provesti određene mjere.

„Prije svega da kažem da Bosna i Hercegovina neozbiljno shvata svoja prava i obaveze, koje ima u okviru međunarodnih institucija. Što se mjera tiče one su isključivo političke i kreću se od toga da se Bosni i Hercegovini uskrati pravo glasanja unutar rada Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope do toga da se država može isključiti iz Vijeća Evrope radi neizvršavanja presuda. Jer, na taj način pokazuje da joj nije mjesto među porodicom demokratskih država. Evropski sud sam ne može uraditi više nego što je uradio. Donio je odluke i što se suda tiče tu je kraj bilo kakvih aktivnosti. Kao niti jedan drugi sud, nemamo policiju koja stoji iza nas, bilo kakvu državnu silu, kao što je to u okviru pravnih poredaka država, već se radi o međunarodnom sudu koji jednostavno ima samo političke alate da se pozabavi neizvršavanjem presuda“, navodi Vehabović.

Vehabović: Evropski sud sam ne može uraditi više nego što je uradio
Vehabović: Evropski sud sam ne može uraditi više nego što je uradio
Savjet Evrope se ipak zanima dokle se stiglo sa provođenjem presuda Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, što je pokazala i nedavna posjeta šefa Odjela za izvršavanje presuda tog Suda Frederika Sundberg-a Sarajevu. Iz Centralne izborne komisije nakon sastanka sa Sundbergom je saopšteno: “Razgovarano je o predstojećim mjerama i aktivnostima koje je potrebno poduzeti na otklanjanju diskriminirajućih odredbi iz Ustava BiH i Izbornog zakona BiH u skladu sa naredbama Evropskog suda za ljudska prava, koje su ponovljene u nizu presuda iz grupe predmeta Sejdić i Finci vs. BiH”.

Bez obzira na posjetu, i očito zanimanje kada će presude biti provedene, Faris Vehabović ističe da je teško očekivati da će Savjet Evrope uskoro pokrenuti mehanizme protiv Bosne i Hercegovine.

I unutar same Bosne i Hercegovine teško je učiniti nešto što bi podstaklo da presude koje ukazuju na diskriminaciju budu provedene. Državno tužilaštvo je krajem 2013. godine pokrenulo istragu zbog nesprovođenja presude Sejdić i Finci.

Iz Bh. Tužilaštva tada je saopšteno kako je „nesprovođenje te odluke dovelo do obustavljanja sredstava iz IPA fondova od 45 miliona evra, čime je nanesena velika šteta građanima BiH i zbog čega je izazvana ogorčenost i građana i međunarodne zajednice.“ U Posebnom odjeljenju za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju Tužilaštva, donesena je naredba o istrazi protiv nepoznatog počinioca, a odmah se počelo i sa sprovođenjem istražnih radnji i prikupljanja dokaza. Na upit RSE šta je sa tom istragom, nepunih šest godina kasnije, nismo uspjeli dobiti komentar iz Tužilaštva.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko Knežević za RSE ističe kako je osnovni problem sa tužbom što se tužioci suočavaju sa pravom poslanika da imaju svoje mišljenje i tu se ne može ništa učiniti. Knežević navodi kako ni Ustavni sud nema mehanizme da utiče na primjenu presuda Suda za ljudska prava.

„Ustavni sud BiH se u procjenama i izvještajima Evropskog suda svrstava u prva četiri ili četiri najbolja ustavna suda u Evropi. Unazad tri godine postoje samo četiri odluke Ustavnog suda od nekih šest hiljada apelacija koje su upućene Evropskom sudu u kojima je sud u Strazburu donio drugačiju odluku nego Ustavni sud BiH. Kada je riječ o presudi Sejdić-Finci, prvo da kažem da taj zahtjev nije bio pred Ustavnim sudom, nego je svojevremeno zaobišao Ustavni sud i otišao direktno na Evropski sud. Kasniji predmeti, Pilav i Zornić su išli preko Ustavnog suda. Ustavni sud je tu suočen sa jednim problemom, a to je da Odluka Sejdić i Finci Evropskog suda zahtijeva direktnu intervenciju u Ustav Bosne i Hercegovine. Ustav BiH kaže da je Ustavni sud dužan da štiti postojeći Ustav. I ako Odluka Sejdić- Finci traži da se promijeni postojeći Ustav, to Ustavni sud ne može svojom odlukom uraditi. Ustavni sud može tumačiti Ustav, ali ga ne može mijenjati. I to je problem kod implementacije Odluke Sejdić i Finci kod Ustavnog suda BiH. Sa druge strane, Ustavni sud je odmah, nakon donošenja Odluke Sejdić i Finci izmijenio svoja pravila i uskladio sa tom odlukom“, istakao je Knežević.

Da tužbe ne mogu riješiti problem, mišljenja je i profesor ustavnog prava na Pravnom fakulteta Univerziteta u Istočnom Sarajevu Goran Marković koji smatra da je jedini legitimni put za provodjenje presuda mijenjanje spornih odredbi Ustava i Izbornog zakona u Predstavničkom domu i Domu naroda Parlamentarne Skupštine BiH.

„Mislim da je nerealno jer ko bi zapravo mogao biti proglašen odgovornim zbog neizvršenja presuda Evropskog suda za ljudska prava? Malo je teško dokazati bilo čiju odgovornost, pogotovo ako imate situaciju u kojoj ne možete te presude izvršiti bez izmjena Ustava a potom i Izbornog zakona. Da li je moguće odrediti bilo kog pojedinca ili čak grupu ljudi kao odgovorne za to? To je nemoguće dokazati, tako da mislim da bi aktivnosti koje bi sprovodilo Tužilaštvo BiH, ne bi dale nikakve rezultate i ne bi ni mogle biti pravno zasnovane u smislu nekog ishoda“, kaže Marković, dodajući da je siguran da se, sa druge strane u praksi neće dogoditi ni isključivanje BiH iz Savjeta Evrope:

„Postoje razlozi političke prirode koji to sprječavaju, takva mjera bi bila drastična i siguran sam da se to neće dogoditi. Tako da, u principu, nema nikakvih posebnih mehanizama putem kojih bi BiH bila primorana da izvrši presude Suda za ljudska prava, što dalje znači da sve zavisi od volje i spremnosti nacionalnih, političkih elita u BiH da postignu kompromis. Taj kompromis već deset godina ne može da bude postignut i nisam optimista da će se postići u narednom periodu iz prostog razloga što postoje različite koncepcije o tome na koji način izvršiti presude Suda za ljudska prava, odnosno šta izvršenje tih presuda znači. Da li izvršenje presuda znači ono što je u tim presudama i sadržano, a to je jednostavno otklanjanje diskriminacije, što bi moglo da se uradi bez nekih većih teškoća ako bi se ostalo pri stavu da treba samo otkloniti diskriminaciju, a to je ono što iz presuda proističe. Ili pak, se izvršenje presuda Evropskog suda za ljudska prava želi iskoristiti za neke krupnije promjene u BiH za koje mislim da nisu moguće zato što nema konsenzusa nacionalnih političkih elita. I mislim da smo se tu našli u problemu, što postoje ova dva koncepta koja su prilično nepomirljiva.“

Dok su ranijih godina bilježeni i pritisci Evropske unije da se provedu presude Evropskog suda za ljudska prava kojim bi se izmijenile ratom zabetonirana etnička diskriminacija u Bosni i Hercegovini, tih pritisaka danas gotovo i nema.

„To je bilo ranije razmišljanje. Sada se to promijenilo, jednostavno skinuto je sa liste prioriteta Evropske Unije, odnosno sa liste uslova za približavanje Evropskoj uniji. Prebačeno je, ponovo je ustvari vraćeno na teren Vijeća Evrope što ima logike, s obzirom da su organi Vijeća Evrope i donijeli tu presudu. Sa druge strane nema logike jer ne mogu da zamislim da bilo koja država postane članica Evropske Unije, niti da napreduje jedan milimetar naprijed ako postoji diskriminacija njenih građana, Ustavom utvrđena diskriminacija. Tako da, čisto sumnjam da je EU spremna da prihvati neku nedemokratsku zemlju u kojoj vlada diskriminacija, i to ne samo manjina već i konstitutivnih naroda, zavisno od teritorije sa koje dolaze“, ističe sudija Suda za ljudska prava, Faris Vehabović.

Politička analitičarka Tanja Topić mišljenja je kako se stiče utisak da ni u Evropskoj Uniji ne znaju kako da dopru do onih koji donose političke odluke.

„Jednostavno se ti prioriteti pomiču u nadi da bi neke druge stvari politički akteri u BiH mogli lakše, brže riješiti nego što je pitanje, recimo, slučaj Sejdić i Finci. To ne znači da se od tih prioriteta odustalo, oni će sasvim sigurno doći na dnevni red, ali ja bih, kažem, problem stavila u naše dvorište, da smo mi na tako niskom nivou svijesti da te stvari ne prepoznajemo kao problem, ne prepoznajemo ih kao anticivilizacijske tekovine i ne činimo ništa da izađemo iz tog kruga“, zaključuje Topić.

Presude u slučajevima Sejdić i Finci, Pilav, Zornić, pa i nove tužbe Svetozara Pudarića i Irme Baralije zapravo ukazuju na hroničan problem BH društva – nije osigurano jednako pravo za sve građane da biraju i budu birani, bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost. Bez ozbiljnijeg međunarodnog pritiska, prema mišljenju i nekih sagovornika RSE , teško će se situacija promijeniti u skorije vrijeme.

(RSE)

Objava Može li se prisiliti BiH da provede presude Evropskog suda? pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Bosna je za mene nešto drugo, huk potoka iz djetinjstva, snijeg, kiša i šuštanje granja. Kaže to u intervjuu za agenciju Patria Saidin Salkić, jedan od najpopularnijih umjetnika u Australiji, koji je u tu zemlju došao nakon što je kao izbjeglica napustio Bosnu i Hercegovinu. Salkić je kao tinejdžer preživio genocid u Srebrenici, dok je njegov otac ubijen brutalno. Uspomene na Bosnu danas žive kroz njegova djela.

Grčko-australski filmski redatelj Bill Mousoulis u posljednjem intervjuu Salkića opisuje kao „najboljeg australskog filmaša i višestruko talentiranog umjetnika koji se etablirao u mirnom okruženju Australije“, dok njegove filmove, poput Waiting for Sevdah (2017, 40 min) naziva remek djelom.

Ko je Saidin Salkić? Čitamo što drugi pišu o vama – od umjetnika do multimedijalnog umjetnika – ali, šta biste vi rekli za sebe?

– Saidin Salkić je sin, otac svoje kćeri. Saidin Salkić je umjetnik i pjesnik. Samotan i sretnik. Postoji jedna čudna mistika čovjeka u samom sebi kroz koju i u koju putuje, ako za to ima moći i načina. Neke stvari su jasnije od drugih. Neke od njih se novo otkrivaju. Mislim da je u tome i moć umjetnosti, ako je prava i intimna umjetnost, to otkrivanje sebe. Imaju i neke stvari koje su konstanta iz tih slavnih dana djetinjstva u kojima se još vidim kao u ogledalu i osjećam ih u sebi. Ponekad snažno osjećam oca u sebi, ponekad trčim sa Sevdah na plaži i pjevam joj ‘Curo Hajro, ne varaj momaka…’ dok se haktimo i zraci sunca tog dana, odbijajući se od površinu mora nam padaju na oči i lica. Čudne su dimenzije svega, ti vatrometi u grudima i u kreativnosti… Misli su nekad intenzivne kao vodopad… prave, oštre, magične prangije. Tako da su otkrića skoro svakodnevna. Također, i po tome sličim sebi iz djetinjstva, meni je nekako zapalo da uglavnom budem sam, i svaki put kad probam da ne budem, shvatim da sam bio u pravu da budem. Ali nije to samoća, nego jedan vremenski mozaik koji se može ispuniti i puniti istinskom ljubavlju i radom.

Bilo bi bolje da ih nema… ali, da li vaši životni ožiljci utječu na bilo koji način na vašu umjetnost? Da li oni katkad govore kroz pokretne slike koje kreirate?

– Čovjek nema izbora, ako je čovjek i umjetnik punim plućima i snagom, nego da utječe na samog sebe najvećom intenzijom kojom može. Tako da je to potpuno prirodno i neophodno da moja životna iskustva utječu na mene, ne samo u umjetnosti nego u svakom dahu, svakoj misli, svakog dana. Čovjekova životna iskustva su fondacija moralnog integriteta i identiteta. Samo slijepi i nepotpuni ljudi nemaju moralni integritet i identitet i nemaju nastojanje da takvi budu i postanu. Moji “ožiljci” kao što ti reče, u meni i iz mene vrište svakog dana. U mojoj umjetnosti, nekako oficijelno, za historiju.

U jednom intervjuu ste ispričali da vam je nakon projekcije filma “The Arrival of a Phoenix” na Međunarodnom filmskom festivalu u Adelaideu prišao mladić, zagrlio vas i rekao: “Život više nikada neće biti isti”. Je li umjetnost neka vrsta vašeg otpora?

–  Da, i veliki je dio mog samo-otkrivanja i dokazivanja. Kao što jednom rekoh, dugo godina je bila i način dokazivanja veličine i ljepote mog oca. Svi mi stojimo u historiji, u mozaiku vremena, na tlu ovog svijeta koji niti je shvaćen niti razumljen. Bezglavo gubimo, ustvari gube, vezu sa samim sobom, opsjednuti i ogrnuti ludilom prouzrokovanim esencijalnim nerazumijevanjem svog vlastitog daha, i moralnosti, pravičnosti i sreće skrivene negdje u tom dahu. Za to nema izgovora. Svaki pokušaj izgovora za to je gubljenje vremena, onih koji bi to pokušali, a pogotovo onih koji bi eventualno slušali tu priču.

Omiljeni dio vašeg opusa i zašto?

–  Neki dan sam sasvim slučajno pročitao citat jednog irskog filmskog pisca o Tarkovskom kojeg su oficijelno, na vrh, stavili na njegov film Voyage in Time. Taj isti pisac je pisao hvalospjevno o mom drugom filmu zvavši ga “remek djelom… i najintenzivnijom filmskom anatomijom.” Bilo je nekako prijatno to osjećanje. Skoro je 85-godišnji i možda najveći australijski filmski pionir John Flaus izašao iz penzije i uporedio moje mjesto u historiji filma, sa mjestom Gertrude Stein u historiji književnosti, u smislu inovacije i otkrića. Ja te stvari ne znam i nemam vremena da mislim, ja se obično mnogo duže sjećam i najmanjih neprijatnosti, ali ponekad, kada se dese, bar na tren ti ugriju dan i nešto znače. U tuđini je mnogo teže probiti zidove ignorantnosti oko sebe. Cinema je nekako meni pomogla u tome. Iako ja osjećam sve dijelove svoje umjetnosti isto, samo je sad trenutno to cinema, vjerujem.  Nekad se čini da što brže i intenzivnije radiš, sve je manje vremena.

U Australiji ste postali slavni. Ima li danas Bosne u vama? Kakva je – je li opskurna…?

– Uzimajući u obzir historiju i moj život i iskustvo, možda ćeš se složiti da je Bosna možda i ponajviše moja zemlja. Ali ja sam evo pristao i na tu neizbježnu i ponekad gustu melanholiju i sjetu, radije nego da sad budem u njoj i da budem izložen tome što je Bosna u svojoj svakodnevnici sada. Ali Bosna je za mene nešto drugo, huk potoka iz djetinjstva, snijeg, kiša i šuštanje granja. Buk na rijeci, goli mali bosi tabani i sreća zaleđena i nedodirljiva puna smijeha. Naravno da je ima.
 

(NAP)

Objava Saidin Salkić, najpopularniji australijski umjetnik rođen u Srebrenici: Iz mene vrište ‘ožiljci’ pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Američki glumac Arnold Schwarzenegger napadnut je prilikom javnog događaja u Johanesburgu.

Na video snimku koji je objavio medij eNCA se vidi Schwarzenegger (71) koji stoji i snima djecu na sportskom događaju u Johanesburgu kada ga jedan čovjek udara nogom u leđa. Glumac je posrnuo, a obezbjeđenje je brzo uhvatilo napadača.

Uskoro zatim, glumac se smijao i rukovao sa posjetiocima da bi potom napustio lokaciju praćen obezbjeđenjem.

“Hvala vam za brigu, ali nema razloga za nju. Mislio sam da me je masa pogurala, što se često dešava. Shvatio sam da su me udarili tek kada sam vidio snimak. Drago mi je samo da idiot nije prekinuo moj Snapchat”, naveo je Schwarzenegger na Twitteru.

(BETA)

Objava Arnold Schwarzenegger napadnut u Južnoafričkoj Republici pojavila se prvi puta na Jajce Online.

U okviru ramazanskih posjeta jajačkim džematima, travnički muftija dr. Ahmed ef. Adilović sa saradnicima prije jučerašnjeg iftara održao je sastanak povodom manifestacije “Spomen njima, po(r)uka nama” s predstavnicima Udruženja “3. juni” na kojem su prisustvovalijoš i  predstavnici Medžlisa Jajce glavni imam prof. Zehrudin ef. Hadžić i Almir KuniĆ predsjednik IO sa saradnicima te predstavnici Udruženja “3. juni” Mirsad Omerinović i Semin ef. Česo, lokalni imam u Jezeru.

Tema sastanak bila je organizacija manifestacije “Sjećanje na jezerskom mostu” u povodu 57 nevino ubijenih na tom području.

U narednom periodu organizatori će iznijeti više detalja o obilježavanju 27. godišnjice.

1 od 3

(Jajce Online/MIZ Jajce)

Objava U toku pripreme za manifestaciju ‘Sjećanje na jezerskom mostu’ (FOTO) pojavila se prvi puta na Jajce Online.

(avaz/klix)

Objava Holandija pobjednik Eurosonga 2019. pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Među zaposlenim Bosancima i Hercegovcima sve je više „sijedih“, a u sindikatima predviđaju da će broj zaposlenih starijih od 60 godina, ukoliko se ne zaustavi trend masovnih odlazaka mladih, do 2025. godine znatno porasti!

No, ni sadašnja slika kada je u pitanju tržište rada nimalo nije optimistična. Prema podacima iz Ankete o radnoj snazi u BiH (krajem 2018. godine), radi svega 8,8 posto mladih od 15 do 24 godine od ukupnog broja zaposlenih. Većinu bh. radne snage čine osobe od 25 do 49 godina, čak 54,4 posto, a onih između 50 i 60 godina je 34,1 posto. Starijih od 65 zaposleno je 3,3 posto.

Anketa pokazuje i da je stopa nezaposlenosti najviša među mladim osobama, od 15 do 24 godine, i iznosi 45,8 posto.

Nema mjesta optimizmu u onome što nas čeka

Stopa starenja pokazuje 119 osoba koje imaju više od 65 godina na svakih 100 pojedinaca mlađih od 15 godina, a učešće osoba starijih od 75 godina je 6,4 posto, u odnosu na 5,1 posto za ukupno stanovništvo BiH. Ovi podaci nisu nimalo optimistični kada je u pitanju tržište rada, dakle ono šta nas čeka.

Odlazak od 80.000 do 150.000 osoba u najboljoj radnoj dobi iz naše zemlje otvorio je prostor da stariji nađu ili zadrže posao, a njihovo pojačano zapošljavanje još više će doći do izražaja kada se poslodavci nađu pred zidom – ili da uzmu starije ili ključ u bravu vlastitih biznisa.

Ekonomski analitičar Erol Mujanović ističe da je trenutna situacija posljedica višedecenijskog zanemarivanja ovog multidimenzionalnog problema i nedostatka strateškog djelovanja na svim nivoima vlasti.

– Prvi put se susrećemo s masovnim odlascima, ne samo nezaposlenih nego i osoba koje imaju dobre poslove, ali koji daju otkaze i idu tražiti sreću i bolji život u inozemstvu, što pokazuje odsustvo povjerenja u sistem i u državu. Sa sve starijom radno aktivnom populacijom i s odlaskom mladih susreće se veliki broj zemalja. Evidentno je da u zemljama u kojima se ništa ne radi po tom pitanju stvari postaju samo gore i, naravno, ne rješavaju se same od sebe – ističe Mujanović.

Prepustiti odluke novim, otvorenijim, generacijama

On je kazao da, kada se radi o odlasku posebno mlade snage, postoji nekoliko alata i mogućnosti da se situacija promijeni.

– Dolazak većih i poznatijih kompanija u BiH može u samo nekoliko godina potpuno preokrenuti trend iz masovnih odlazaka u masovni povratak mladih BiH. To se desilo u zemljama istočne Evrope koje su nakon kvalitetnih reformi uspješno privukle investitore u „outsourcing“ industriju i otvorile nova radna mjesta za gotovo sve vrste poslovnih usluga. Konkretno, BiH ima veliki potencijal i priliku u oblasti „outsourcinga“ (strategija upravljanja troškovima – uzimanje vanjskih dobavljača za određeni posao), što obuhvata zanimanja i poslove poput podrške korisnicima, istraživanja tržišta, programiranja, dizajniranja, zapošljavanja te mnogo drugih usluga.

Potražnja je, također, ogromna jer trenutno postoji između 30.000 i 40.000 radnih mjesta i pozicija koje istočna Evropa ne može preuzeti zbog popunjenosti i traži se nova lokacija za „outsourcing“ u Evropi – navodi on.

Navodi da se ova situacija u kojoj se našla naša zemlja kada je riječ o tržištu rada, vrlo lako i brzo može prevazići.

– ABSL BiH asocijacija će, po uzoru na prakse te asocijacije u „outsourcing“ industriji u Poljskoj i Češkoj, gdje je kreirano više od 300.000 novih radnih mjesta, doprinijeti kreiranju nekoliko hiljada radnih mjesta u BiH u naredne tri godine i tako dati konkretnu soluciju. Radi se o kvalitetnim radnim mjestima sa natprosječnom plaćom i za strane kompanije i na kojima će biti zaposleni u najvećem broju slučajeva upravo mladi s poznavanjem stranih jezika. Situacija jeste kompleksna i izazovna, ali daleko od toga da nove prilike ne postoje i da je nemoguće izaći kao pobjednik. Ali, treba prepustiti sva donošenja odluka i vođenje projekata i politika novoj generaciji mladih ljudi koja drugačije i otvorenije razmišlja – navodi Mujanović.

Niko ne može raditi i primati penziju

Ekonomski teška vremena već sada „primoravaju staru“ generaciju da odgodi odlazak u penziju, a u pravcu toga ide se i s izmjenama i dopunama zakona o PIO koji je stupio na snagu u martu prošle godine.

Tako je već na sjednici Vlade zatražena izmjena člana 116. Zakona kojim je određeno da penzioneri koji su otišli u penziju sa 65 godina starosti ili 40 godina staža ponovo mogu raditi i primati penziju, a što je po ovom članu onemogućeno. Trenutno se čeka odluka Ustavnog suda FBiH o članu 116., a apelaciju je predao Milan Dunović, potpredsjednik FBiH.

– Prema starom zakonu, ti ljudi koji su stekli uvjete mogli su primati penziju i raditi. No, ovim članom im je to onemogućeno. Dakle, niko ne može raditi i primati penziju, osim po ugovoru o djelu. Zbog ove odredbe određen broj ljudi je za vrijeme stupanja novog zakona na snagu bio u radnom odnosu i imao penziju, te su morali birati hoće li zamrznuti penziju ili će prekinuti radni odnos. To je pokrenuto na Ustavnom sudu, tako da je Vlada, koja je predlagač zakona, odredila da će se ovo pitanje kroz amandmane riješiti.

Plan je da se tim izmjenama omogući da radnici sa 40 godina staža i oni koji napune 65 godina života mogu raditi – potvrđeno je za „Avaz“ iz nadležnog ministarstva.

Povećan broj odlazaka

Podaci Agencije za rad i zapošljavanje BiH pokazuju da je u prvih deset mjeseci 2018. godine građanima BiH izdato 13.198 radnih dozvola. Ako uzmemo u obzir da je u 2017. godini taj broj iznosio 9.923, evidentno je da je došlo do povećanja odlaska bh. građana u Sloveniju.

U Njemačku putem Agencije za rad i zapošljavanje idu samo osobe sa srednjom medicinskom školom koje rade kao njegovatelji. Tako je u 2017. godini posredovano za 851 radnika, dok u 2018. godini samo za prvih deset mjeseci taj broj iznosi 963 radnika.

Deset zemalja s najvećim brojem ljudi koji su odlučili odseliti:

• Bosna i Hercegovina – 43,3 posto
• Albanija – 38,8 posto
• Makedonija – 24,8 posto
• Portugal – 22,3 posto
• Crna Gora – 22,1 posto
• Moldavija – 21,8 posto
• Hrvatska – 20,4 posto
• Litvanija – 18,9 posto
• Irska – 18,8 posto
• Rumunija – 17,5 posto

(avaz)

Objava Poslodavci pred zidom – uzeti stariju radnu snagu ili ključ u bravu pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Kraljevi su sigurnom igrom savladali Čapljinu sa 3:1 u meču 27. kola Prve lige FBiH.

Strijelci su bili Haračić, Pljevljak i Crnov (ag) za Metalleghe BSI a Mustafić za goste. Bila je ovo osma proljetna pobjeda Kraljeva nakon koje se nalaze na sedmom mjestu sa 39 osovojenih bodova. U narednom kolu (srijeda – 22.05.2019.) slijedi gostovanje u Bihaću kod Jedinstva.

Metalleghe BSI – Čapljina 3:1

Jajce – Stadion Mračaj. Gledatelja 200.

Sudija: Ilija Živković (Orašje)

Pomoćnici: Josip Vorgić (Domaljevac) i Filip Jarić (Brčko)

Delegat: Alen Mujkanović (Zenica)

Strijelaci: 1:0 – Haračić (49), 2:0- Pljevljak (52), 2:1- Mustafić (59), 3:1- Crnov (66-ag)

NK Metalleghe BSI: Sušac, Rizvanović, Kremenović (od 46.- Mehić), Pljevljak (od 58.- Simeunović), Malbašić, Jusufbašić (od 68.- Aljetić), Danilović, Haračić, Kovač, Bešagić. Trener: Salim Duraković.

HNK Čapljina: Stevanović, Jović, Dalmatin, Brkić (od 59.- Šunjić), Hasinović (od 56.- Ramić), Mustafić (od 68.- Šimović) , Omanović, Cvitković, Rozić, Bondža, Crnov. Trener: Tomislav Raguž.

Žuti kartoni: Danilović, Simeunović (Metalleghe BSI)

(metalleghe bsi)

Objava Na Mračaju savladana i Čapljina pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Jedna od bolesti modernog doba, kako su je okarakterizirali stručnjaci, prije svega psiholozi i psihijatri, koji se njom intenzivno bave, jest anksioznost.

Zabrinjavajuće je, upozoravaju evropske, ali i globalne statistike, da je baš anksioznost, nerijetko neprepoznata i neliječena, zapravo bitno češća nego depresija koju depresivna osoba i oni koji se nalaze u njenoj okolini, puno lakše prepoznaju, a potom i zatraže pomoć.

Zbog toga i ne čude tvrdnje stručnjaka koji ističu kako je anksiozni poremećaj najučestaliji od svih psihijatrijskih poremećaja, pa se smatra da od njega u svijetu danas pati više od 10 posto populacije.

U Americi, prema nekim statistikama, više od 25 posto odrasle populacije ima ozbiljne anksiozne probleme u nekom periodu života, dok u Velikoj Britaniji svake godine jedna od pet žena i jedan od 10 muškaraca uzima lijekove, a razlog su upravo, ti problemi.

I veliki broj Bosanaca i Hercegovaca pati od anksioznosti. Njihov broj je nepoznat jer, kako je istakla prof. dr. Jasna Bajraktarević, psihologinja i univerzitetska profesorica, u našoj zemlji ne postoje valjani statistički podaci koji su zasnovani na metodološkim istraživanjima.

– Mislim da takvo istraživanje na nivou BiH do sada nikada niko nije uradio, ali ono što sa sigurnošću mogu kazati, na osnovu broja klijenata i dijagnoza koje se uspostavljaju u mom savjetovalištu i ordinaciji, jest da je veoma izražen motiv dolaska i djece i odraslih, upravo anksioznost. Iako tačne cifre nema, radi se o broju koji premašuje prosjek, ali mi po tome ne odskačemo od bilo koje zemlje u Evropi i svijetu. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) još prije deset godina najavila je da će anksioznost i depresija, po broju oboljelih 2020, premašiti kardiološke i onkološke bolesti – kaže Bajraktarević na početku razgovora za Faktor.

Je li način života najveći krivac za to?

– Uglavnom. Postali smo usamljeni, probleme pokušavamo da riješimo sami ili u mikro svijetu, ne otvaramo se prema drugim ljudima, ne gajimo više sistem vrijednosti koji nas je činio ljudima od nastanka svijeta, kao što su empatija, emocionalnost, prijateljstvo, koji su činili da ljudi žive zdravije i ljepše. U takvom jednom okruženju anksioznosti i depresije bit će sve više jer anksioznost je projekcija negativnih misli iščekujuće negativne projekcije budućnosti.

Šta je ustvari anksioznost i zbog čega se javlja?

– Radi se o lebdećem ili fluktirajućem strahu, jednoj vrsti tjeskobe koja nastaje usljed nerealnih strahova i procjene opasnosti za osobu, koji se onda manifestiraju napetošću, znojenjem dlanova, lupanjem srca, strahom da će osoba doživjeti infarkt ili pasti u nesvijest u trenucima kada, primjera radi, sjedi i čeka ispit, kada je kod ljekara, prije nekog javnog nastupa…

U korijenu svake anksioznosti je nemoć da se suočimo sa određenim problemom za kojeg u tom trenutku mislimo da je nerješiv. Tada se naš organizam ponaša upravo ovako, dajući određene simptome koji nam ukazuju da nešto moramo promijeniti, da stanje u kojem smo, više ne možemo da podnesemo. Anksioznost je vrlo često kod većine ljudi alarm da organizam više ne može podnijeti status quo i da nešto moramo odmah promijeniti. Ta promjena je bolna, zahtijeva puno energije, pa većina ljudi “bježi u bolest” koja im ne da da naprave korak jer je to puno jednostavnije za njih, nego se boriti sa  njom. Navešću primjer – osoba treba promijeniti posao, ali to zahtijeva puno energije, veliki je strah od promjene, pa se javlja simptomatologija na koju ona više obraća pažnju kako bi joj na neki način to bila odbrana od bilo kakve promjene u životu. Tad nastaju problemi u porodici, sa partnerom, djecom…

Hoćete da kažete da je mnogima anksioznost ustvari odbrana od toga da stanu i kažu: “Sad je stvarno dosta, moramo napraviti promjenu u životu kako bi se osjećao bolje…”

– Upravo tako! Vrlo često većina ljudi osjeti nemir, fluktuaciju i lebdeći fluktirajući strah, ode na internet, pročita simptome i nakon toga dobije kompletnu simptomatologiju anksioznosti. Tada odlaze psiholozima, psihijatrima, ljekarima, nekada dobiju farmakoterapiju, nekada ne. Naravno, puno je onih koji shvataju o čemu je riječ i kreću u rješavanje problema. Šta hoću da kažem? Nije svako takvo stanje za liječenje, nekada je u pitanju samo suočavanje sa problemom. Zato često kažem, nije svaki razgovor psihoterapija, nekada je to psihološki konsalting, nekada savjetovanje, a nekada edukacija, i ne znači da svaki put kada se obratite psihologu, psihoterapeutu ili psihijatru, imate platformu za liječenje. Upravo zbog toga mnogi bi trebali što češće odlaziti na razgovore sa stručnim licima, jer nam vrlo često bliski ljudi, zato što su previše zabrinuti za nas i uplašeni, ne mogu pomoći. Anksioznosti i depresiji treba pristupiti sa stručne strane, jer ljudi puno više štete nanesu laičkim dijagnosticiranjem sopstvenog stanja. Hoću da kažem, a zaključak izvlačim iz svakodnevnog rada sa ljudima, da je puno manje onih koji istinski imaju anksioznost i depresiju, a puno više onih koji misle da to imaju i ponašaju se u skladu s tim.

Ali kod nas je odlazak psihologu još tabu tema, barem u nekim sredinama?

– Upravo tako, razlikuje se od sredine do sredine, i ne treba to generalizovati jer mnogi koji imaju problem sada već znaju kome i gdje da se obrate. Činjenica je da o tome treba puno više pričati. Mislim da svi terapeuti u BiH više nemaju problem educiranja ljudi da je to put i način rješavanja problema. Polako izlazimo iz tabua i udaljavamo se od one rečenice da “samo ludi odlaze kod psihologa.” To bi vam isto bilo kao kada bismo kazali da samo promiskuitetne žene idu kod ginekologa.

Kada se anksioznost može tolerisati?

– Sasvim je uobičajno da se ne osjećamo prijatno pred ispit, da imamo osjećaj straha od negativne evaluacije u onoj mjeri u kojoj možemo da je savladamo i koja nam je na neki način motivirajuća. Dakle, da nema anksioznosti ne bismo sjeli i učili više, da nema anksioznosti kod promjene posla, ne bismo uspjeli zadovoljiti ambiciju. Prirodno je da imamo osjećaj nelagode i kada ulazimo u avion…

Sve je više djece i tinejdžera koji pate.

– Roditelji se danas previše zaštitnički odnose prema svojoj djeci. Postavljaju ih u centar svijeta i vrlo često preuzimaju njihove obaveze. Kada se dijete, zaštićeno od svega, naučeno da odgovornost i odluke donosi neko drugi, da su roditelji tu kao platforma za izbacivanje bijesa i frustracije, tokom adolescencije suoči sa prvim preprekama, vršnjacima koji su vrlo surovi i stvarima koje sami moraju riješiti, nastaju problemi u vidu eskalacije anksioznosti.

Okidač je i pretjerano korištenje mobitela, računara…

– Djeca imaju sve manje fizičke aktivnosti, sve više su u sajber svijetu i tehnologiji i samim tim se ta vrsta ankisozne reakcije kod njih razvija sve više i postaje obrazac ponašanja kod odraslih. Danas se i obrazovni sistem razvija po principu razvoja sajber tehnologije. S druge strane, imamo igrice i mobilne telefone. Već sam sistem imanja mobilnog telefona znači anksioznost. Zašto? Jer smo ovisni o notifikacijama, zvuku poruka, informacijama koje nam svakog trenutka pristižu. Zbog toga ne možemo zamisli ni da 24 sata ostanemo bez mobitela. Naročito je to izraženo kod djece i tinejdžera. Nama je tehnologija donijela prednosti bez kojih ne možemo živjeti, ali je činjenica da, ako tim aparatima dozvolimo da nas obuzmu i počnu kontrolisati, ući ćemo u začarani anksiozni krug iz kojeg nećemo moći izaći. Najjači softver i dalje treba biti naš mozak, a ne da hipnotički upadamo u kolektivno-paranoični osjećaj praćenja tehnologije.

Koliko je učestala činjenica da roditelji svoje strahove prenose na djecu?

– Izuzetno je učestala, jer mi djecu vaspitavamo u strahovima. Nemoj da trčiš – pašćeš, ne vozi bicikl – slomit ćeš ruku, ne penji se na drvo – slomit ćeš vrat, nemoj ostati kasno vani – neko će te napasti, ne vjeruj nikome – prevarit će te… To su poruke sve obojene strahovima. Mi vaspitavamo djecu tako da se plaše života, a taj strah, zapravo je anksioznost.

Koliko na pojavu anksioznosti utječe sadržaj koji nam se svakodnevno plasira putem medija, a koji obiluje negativnim informacijama?

– Ljudi koji žive u situiranim društvima, razgovaraju o ljepšim stvarima, putovanjima, novim projektima, ekologiji, novom unapređenju zajednice. U siromašnim društvima, u kojima četveročlana porodica mjesečno živi od 300 KM, gdje nemate novac za lijek i zdravu hranu, gdje nemate mogućnost da živite život dostojan čovjeka, puno je lakše razviti agresiju, osjećaj neadekvatnosti, strahove, i osjećaj kolektivne paranoje koji se nama u BiH svakodnevno diktira. Mi živimo sa strahom od ponovnog rata da bismo odustali od traženja, da se ne bismo više borili, da bismo postali pasivni i hipnotizirani negativnim mislima, jer će tako neko lakše upravljati nama. Ovo nisu teorije zavjere, nego psihologija u službi kolektivnog upravljanja masama.

Ako neko duže vrijeme pati od anksioznosti, može li to dovesti do nervnog sloma?

– Naravno! Dugoročni teret stresova i strahova, anksiozne i depresivne simptomatologije, svakako da može dovesti do psihosomatike.

Kako onda osoba sama sebi može pomoći?

– Važno je početi vježbati, prvo pet minuta, 10, 15, pola, pa sat vremena da budete bez tehnike i bilo kakvih informacijskih podražaja. Probajte se vratiti usporenijem načinu života, usporite način razmišljanja. Uz obroke okupite ljude koji su vam dragi i neka vam to postane navika. Vratite se primarnim običajima koji su bili sasvim normalni prije 10, 15 i 20 godina. Da li imate vremena za to – imate itekako. Na raspolaganju nam je 86.400 sekundi dnevno i presmiješno je vjerovati da nemamo vremena.

Objava Prof. dr. Jasna Bajraktarević: Vaspitavamo djecu da se plaše života, a taj strah zapravo je anksioznost pojavila se prvi puta na Jajce Online.

Sastojci:

• 200 g mozzerelle,
• šaka bosiljka,
• so, biber,
• bijeli luk u prahu,
• maslinovo ulje,
• 2 paradajza,
• 500 g pilećih prsa.

Priprema:

Pileća prsa prerežite tako da dobijete džep u koji ćete staviti punjenje. Posolite ih i dodajte bijeli luk u prahu.

Mozzarellu i paradajz izrežite na kriške. Piletinu napunite bosiljkom, mozzerellom i paradajzom.

Posudu za pečenje namastite maslinovim uljem i stavite u nju napunjena pileća prsa. Prelijte ih s još malo maslinovog ulja. Stavite na vrh još mozzarelle i zapecite na 180 stepeni oko 25 minuta.

(avaz)

Objava Pileća prsa punjena paradajzom, mozzarellom i bosiljkom pojavila se prvi puta na Jajce Online.