piše: Boris Dežulović
Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.
Elem, drhtavim rukama starac sa samrtne postelje dozvao sina Muju. “Sine Mujo”, veli, “došao je i taj čas, da ti se babo od svijeta odijeli i podijeli s njega što je sagradio.” Teškom mukom dohvatio onda stari masku za kisik i duboko, halapljivo uzdahnuo, pa nastavio: “Tebi, sine Mujo, ostavljam one dvije kuće, poslovnu zgradu, farmu, pilanu, hiljadu duluma šume i vikendicu na moru.” “Hiljadu duluma šume i vikendicu na moru?!”, zaprepašteno ponovio Mujo, a babo dodao: “Plus onaj rudnik.” “I rudnik? Pa đe ti je sve to, dragi babo?”, nije se stao snebivati Mujo. “Na Minecraftu, sine Mujo”, odgovorio otac zblenutom Muji: “Minecraft ba, Creative Mode. Na babinom Playstationu.”
Tako nekako morao je izgledati i onaj trenutak kad je babo Alija sa samrtne postelje dozvao Redžepa Erdogana, tadašnjeg turskog premijera. “Neposredno prije Alijine smrti, vraćao sam se iz Beča i saznao da se njegovo zdravstveno stanje pogoršalo. Odmah sam pilotu rekao da sleti u Sarajevo. Sjećam se, kad sam došao, u bolnici je bio i moj brat Bakir Izetbegović”, ponovio je nekidan zgodu s Alijinim testamentom turski predsjednik Erdogan, na komemoraciji u Ankari o četrnaestoj godišnjici smrti bošnjačkog vođe i svečanoj pretpremijeri prve epizode televizijske serije “Alija”.
Iz čega smo, eto, saznali da je Bakir Erdoganov brat, što bi pak značilo da mu Alija ispada – samo trenutak da izračunam – babo.
Tako je onda, rekoh, morao izgledati onaj trenutak kad je babo Alija drhtavim glasom sa samrtne postelje dozvao sina Redžepa Erdogana, pa mu – kako je u nastavku ispričao sami Erdogan – ovako povjerio: “Vi ste potomci sultana Fatiha, ovaj prostor je vama u amanet, zato ga čuvajte!”
Shvaćate? Dugo iščekivana turska sapunica o Aliji Izetbegoviću nije ni započela, a već smo saznali da je Alijin sin Bakir zapravo brat Redžepa Erdogana, a Erdogan u stvari potomak sultana Fatiha, rečenoga Mehmeda Osvajača! Po čemu ispada – samo trenutak da izračunam – da je i sâm babo Alija zapravo iz dinastije Osmanlija, iz familije staroga emira Osmana I. Gazija.
A sam bog zna što ćemo još doznati do kraja serije!
U ovoj epizodi saznali smo, eto, kako je stari babo na samrti dozvao sinovljeva brata Redžepa i ostavio mu Bosnu i Hercegovinu u amanet. Pa me to, kažem, sjetilo Kožinog vica o Muji, ocu i Playstationu: tako je nekako morao izgledati trenutak kad je stari sultan Alija dozvao sina Erdogana i ostavio mu u Europi cijelu jednu državu, pedeset milijuna duluma zemlje sve sa kućama, poslovnim zgradama, farmama i rudnicima. “Pedeset milijuna duluma?!”, zaprepašteno ponovio Erdogan, “đe ti je sve to, dragi babo?”, “na Minecraftu, sine Redžepe”, odgovorio mu, shvatili ste, stari Alija: “Na babinom Playstationu.”
Ne znam, naime, đe drugo – osim na Playstationu – ima te Bosne i Hercegovine o kojoj govore Bakir i brat mu Erdogan, one koju mu je Alija ostavio. Jer ako govorimo o onoj s Google Eartha, tih pedeset milijuna duluma već neko vrijeme – provjerio sam u katastarskim knjigama – nije u vlasništvu familije sultana Fatiha. Štoviše, ako je tu Bosnu i Hercegovinu – kakvu je u amanet dobio turski predsjednik – netko uopće i ostavio Aliji Izetbegoviću, to bogami nije bio ni Osman I. Gazi, ni sultan Fatih, ni Mehmed V., posljednji osmanlijski vlasnik parcele. Drugi je jedan sultan, naime, u amanet ostavio tih pedeset milijuna duluma planina i šuma.
“Vi ste potomci sultana Fatiha, ovaj prostor je vama u amanet, zato ga čuvajte!”, reći će tako na kraju epizode babo Alija turskom predsjedniku, kad će u sobu upasti drugi jedan, dobro ljut starac s cigarom u ustima.
“Ne tako brzo!”, prekinut će ih stari.
“Druže Tito, otkud vi?”, upitat će zaprepašteno Alija, a iza Titovih leđa sijevat će pogledom prema zgranutom Erdoganu rahmetli predsjednik Fahri Korutürk: “Pričat ćemo o ovome kod kuće.”
Kako god, jebiga, okrenuli, sadašnja Bosna i Hercegovina – ne dakle ona parcela s Playstationa, iz Minecrafta, već ova iz UN-ova registra i Alijina amaneta – kao suverena država definirana je i sačuvana u granicama Titove Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine. Da nije, ukratko, bilo Titovih partizana, babo Alija bi Erdoganu u amanet mogao ostaviti taman kakvu garsonjeru na Vracama s dva sanduka knjiga i Bilješkama iz zatvora u šest debelih tomova: da nije, naime, bilo Titovih partizana, Alijina bi i Erdoganova Bosna i Hercegovina danas cijela bila u Nezavisnoj državi Hrvatskoj, ili bi bila podijeljena među drinskim i zetskim banovinama srpske kraljevine, dok bi njegova bošnjačka braća ostala razdijeljena među Srbima, Hrvatima i Ostalima.
A svoje Bilješke iz zatvora Alija Izetbegović ne bi bogami pisao samo pet godina.
Nije, istina, ni Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina bila Titova privatna prčija, pa da je na samrtnoj postelji u Ljubljani ostavi, štajaznam, Hamdiji Pozdercu i bratu mu Hakiji. U današnjim granicama, na koncu, zaista ju je prije Titovih partizana ocrtalo slavno jedno carstvo iz devetnaestog vijeka, ali to bogami nije bilo tursko: sadašnjih pedeset milijuna duluma Bosne i Hercegovine Jugoslaviji je ostavila Austro-Ugarska carevina.
I ako išta sutra bude zanimljivije i uzbudljivije od turske sapunice o braći Bakiru i Redžepu, babi Aliji i dedi Fatihu, bit će to bogami ostavinska rasprava o amanetu sarajevskog veleposjednika Alije Izetbegovića.
Elem, drhtavim rukama starac sa samrtne postelje dozvao sina Bakira, “sine Bakire”, kaže, “došao je i taj čas”, pa teškom mukom dohvatio masku za kisik i duboko, halapljivo uzdahnuo, “tebi i bratu ti Redžepu u amanet”, veli, “ostavljam Bosnu”. “Bosnu?!”, lijepo iznenađen ponovio Bakir, a babo dodao: “Plus Hercegovinu.”
“Bosnu i Hercegovinu? Jel to na Minecraftu? Na Playstationu??”, ponadao se oduševljeni Bakir. “Kakav ba Plejstejšn”, odgovorio mu otac. “Na CNN-u.”
(Buka)