Potrošači u BiH, ovisno o tome u kojem entitetu žive, imaju u određenoj mjeri drugačija prava u odnosu na trgovce od kojih su kupili proizvod ili uslugu.
Državni Zakon o zaštiti potrošača u BiH donesen je 2006. godine i važio je za kompletan teritorij BiH. Pri Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH formirano je Vijeće za zaštitu potrošača BiH koje su sačinjavali predstavnici niza državnih i entitetskih institucija, kao i članovi udruženja za zaštitu potrošača.
Rascjep između RS-a i države
Uprkos tome, entitet RS donosi vlastiti zakon 2011. godine koji iako u velikoj mjeri usaglašen sa državnim zakonom, ima i određena poboljšanja za potrošače. Zbog čega je došlo do rascjepa, pojašnjava predsjednica Udruženja potrošača Klub potrošača TK Tuzla Gordana Bulić.
– Zakon o zaštiti potrošača BiH je donesen i predviđeno je da se koristi na teritoriji čitave BiH. Vijeće za zaštitu potrošača BiH je imalo i članove iz RS-a koji su često bili suzdržani, teško je dolazilo do nekog dogovora i izmjena zakona mada su one bile potrebne. U međuvremenu oni su se angažovali kroz Ministarstvo trgovine i turizma RS-a i donijeli su svoj zakon o zaštiti potrošača. Taj zakon je rekla bih usaglašen sa Zakonom o zaštiti potrošača u BiH mada u državnom zakonu nigdje se ne kaže da se treba donijeti i entitetski zakon. Naprotiv, Zakon o zaštiti potrošača u BiH upravo je i donesen iz razloga što postoji određena podijeljenost, u suštini imaginarna podijeljenost na tržište FBiH i RS-a. Svi znamo da u stvarnosti to nije podijeljeno, i da firme iz oba entiteta posluju na području čitave države – navodi Bulić.
Pojašnjava da je zakon u RS-u pogodniji za potrošače u nekim svojim dijelovima, ali da su upravo ta rješenja bila bezuspješno predlagana da se unesu u državni zakon. Ističe da “kada su oni donijeli zakon u RS-u, tamo su izmjene bile unešene a ujedno se nije mogao postići dogovor na Vijeću. Nas kada gledaju kao tržište BiH iz EU-a, njima je važan Zakon o zaštiti potrošača u BiH i mislim da je FBiH potpuno u pravu kada se ne trudi da se donese entitetski zakon o zaštiti potrošača u FBiH“.
Marin Bago, predsjednik Udruženja Futura iz Mostara, koje se bavi zaštitom potrošača, navodi da je Vijeće za zaštitu potrošača u BiH ostavljeno bez budžeta i ikakvih mogućnosti za aktivniji rad.
– Oni su nas napravili da se zadovolji forma pred Evropom. Osnovano je forme radi, a sve se vraća po starom običaju na entitete. Ali neke stvari morate imati na nivou države ako je zajedničko tržište a jeste, onda pravila za potrošače moraju biti ista bez obzira u kojem mjestu živite. Na papiru ima razlike u zakonima između države i RS-a. Na papiru je dosta bolji ovaj u RS-u, u odnosu na zakon BiH – navodi Bago.
Prednosti za potošače
Predsjednica Udruženja za zaštitu potrošača DON iz Prijedora Murisa Marić u razgovoru za Faktor pojašnjava konkretne primjere pogodnosti koje uživaju potrošači u RS-u za razliku od onih u Federaciji BiH.
– Jedno od osnovnih razlika je da potrošači u RS-u brže ostvaruju pravo na reklamaciju. Svaka trgovačka radnja mora da ima Knjigu reklamacija. Potrošač ako nije zadovoljan, jednostavno dođe i upiše svoju žalbu u tu knjigu. Jedan primjerak žalbe ostaje potrošaču, a jedan trgovcu koji je dužan odgovoriti u roku od osam dana. S druge strane, potrošači u FBiH moraju na kompjuteru iskucati žalbu, poslati je ili dostaviti trgovcu i tek onda čekati odgovor – navodi Marić.
Trgovac je obavezan da vodi i čuva Knjigu reklamacija, najmanje godinu dana po isteku poslovne godine za koju se vodi Knjiga reklamacije što inspekcijama svakako olakšava uvid u poslovanje firme i status žalbi potrošača.
Marić navodi i da predstavnici udruženja potrošača učestvuju i u komisijama kada se radi o preduzećima koja su pružaoci ekonomskih usluga poput komunalnih preduzeća, toplana, vodovoda, pružaoca usuga telefonija i slično. Predstavnici potrošača tu imaju priliku osporiti poskupljenja ovih usluga u situacijama kada je poskupljenje neopravdano veliko. Marić ističe i da oni obavještavaju zastupnike u gradskim skupštinama tako da se neka poskupljenja ne usvajaju automatski pukim dizanjem ruku već da se donose informirane odluke a ponekad i odbiju predložena poskupljenja.
– Državni zakon nije doživio nijednu pravu izmjenu. Očigledno neko nema interes da se nešto mijenja. Nama je zadnjom izmjenom entitetskog zakona dato pravo i da zastupamo potrošače, a dok se ništa od ovih izmjena nije desilo na državnom nivou. Naš interes je da idu oba zakona podjednako da i ljudi u FBiH imaju zaštitu kao i ljudi u RS-u. Ali očigledno da ni u FBiH nema ni toliko udruženja koja će tu priču staviti na sto pred Vijeće ministara BiH, nadležna ministarstva ili federalne isntitucije – zaključuje Marić.
Institucija koja bi Zakon o zaštiti potrošača u BiH trebala staviti na “sto“ pred Vijeće ministara BiH je Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH na čelu sa ministrom Mirkom Šarovićem. U ovom ministarstvu su nam potvrdili da u proceduri trenutno nisu izmjene Zakona o zaštiti potrošača u BiH. Istovremeno, radi se na harmonizaciji zakona sa direktivama EU-a, a na osnovu naloga Vijeća ministara BiH. Da li će prijedlozi izmjene zakona na kojima se radi rezultirati većim pravima za potrošače, ostaje da se vidi.
U međuvremenu, kupci u FBiH se sa svojim pravima mogu upoznati čitanjem Zakona o zaštiti potrošača u BiH koji je na ovom linku, a za građane koji žive u entitetu RS nadležan je kako državni tako i entitetski zakon.
Za slučaj da ste žrtva prevare kod nekog trgovca, kontakt podaci institucija kojima se možete obratiti su na ovom linku.
(Faktor.ba)