Prema ranijoj odluci Predsjedništva BiH, na teritoriji Republike Srpske su 22, a u FBiH 41 perspektivna vojna lokacija. Knjiženjem tih lokacija kao svojine BiH, ispunjava se uvjet za put BiH prema NATO.
Dosad je uknjiženo 26 lokacija u Federaciji, osam je spremno za knjiženje, a 17 lokacija je u procesu. U RS-u nije uknjižena nijedna lokacija. Zahtjevi su dosad odbijani kao neosnovani u prvostepenom postupku ili su odbijene žalbe na rješenja Uprave ili su u postupku.
Ustavni sud BiH odbio kao “neosnovanu” apelaciju Pravobranilaštva RS-a podnesenu protiv presuda Suda BiH kojima je naređeno da vojni objekt Veliki Žep u Han Pijesku bude uknjižen na BiH. Ova odluka trebala bi se primijeniti i kod knjiženja ostalih lokacija u RS-u.
Jedan od zahtjeva se odnosi na kasarnu Kozara u Banji Luci, centralno mjesto na kojem vlasti RS-a obilježavaju pravoslavni Božić, krsne slave ili “dan RS-a”, koji je također osporio Ustavni sud BiH.
Drugi zahtjev se odnosi na kasarnu Bilećki borci u Bileći u kojoj je Emir Kusturica snimao film “Na mliječnom putu”. Predsjednik RS-a i SNSD-a Milorad Dodik posebno je emotivno vezan za ovu kasarnu budući da je u njoj završio školu rezervnih oficira JNA.
Osim skandala kad su se mladi vojnici u ovoj kasarni zakleli da će braniti suverenitet, teritorijalni integritet, ustavni poredak i političku nezavisnost BiH uz pjevanje “Bože, pravde” i zviždanje himni BiH, kasarna je u novijoj historiji poznata i po tome što je (tek) ove godine otkriveno da je iz nje nestala određena količina naoružanja, uglavnom pištolja.
Kasarna Žarko Zgonjanin nosi ime po generalu potpukovniku JNA. U njoj vlasti RS-a 30. maja svake godine organiziraju proslavu “odbrane Prijedora” kad ističu da je “u napadu muslimanskih paravojnih formacija poginulo 15 boraca iz redova vojske i policije RS-a”. Pri tome prešute da je u Prijedoru ubijeno ukupno 3.173 civila, od kojih je 102 djeteta i 256 žena, dok je 31.000 ljudi bilo zatočeno u logorima u okolini Prijedora.
Jedna od kasarni koja se treba uknjižiti na državu je i ona vojvode Radomira Putnika u Doboju. Ime je dobila u posljednjem rat po načelniku Glavnog generalštaba Vojske Kraljevine Srbije u Prvom svjetskom ratu, a koji se borio u Srpsko-turskim ratovima, Srpsko-bugarskim ratovima te Prvom i Drugom balkanskom ratu.
Na području Doboja je i kasarna Treći maj u kojoj se uništava velika količina zaostalog naoružanja i minsko eksplozivnih sredstava. U Doboju se tih dana slavi “odbrana grada” i također se ne spominje da je 2. maja 1992. počelo masovno protjerivanje nesrpskog stanovništva, pljačka i uništavanje njihove imovine, zatvaranje u logore, odvođenje na prinudni rad, premlaćivanje i na kraju ubistva civila.
Na državu bi trebalo biti uknjiženo i Stacionarno-komunikaciono čvorište Svinjar, koje nosi ime po najvišem vrhu “planine poskoka” Ljubić kod Prnjavora, jedne od najsjevernijih u Bosni.
Tu je i kasarna Kula kod Mrkonjić Grada, nekad omiljena baza zločinca Željka Ražnjatovića Arkana. Kula je jedan od velikih, a nedovršenih projekata JNA i skladište za municiju i minsko-eksplozivna sredstva. Iz kasarne u Mrkonjić Gradu zabilježeno je da su ukradene navodeće rakete fagot, namijenjene uništavanju tenkova.
Zahtjevi za knjiženje se odnose i na lokalni poligon obuke i strelišta Lazarevica kod Ugljevika.
Kasarna Zdravko Čelar, imenovana po heroju Narodnooslobodilačke borbe kojeg su četnici strijeljali 1942. kod Srpca nakon što su ga zarobili kao komandanta Proleterskog bataljona Bosanske krajine, također bi trebala biti uknjižena na državu BiH. U ovoj kasarni kod Dervente, koja nije renovirana još od vremena JNA, smješten je i inženjerski bataljon Oružanih snaga BiH, a “poznata” je po prokišnjavanju.
Na području iste općine nalazi se i skladište naoružanja i vojne opreme Rabić. Članovi Zajedničke komisije Parlamenta BiH za odbranu i sigurnost i parlamentarni vojni povjerenik Boško Šiljegović su prilikom ovogodišnjeg obilaska ove kasarne utvrdili da pet skladišta prokišnjava, a da su posljednji put renovirani u vrijeme JNA.
– U skladištu ne postoji vanjska hidrantska mreža za gašenje požara. Deminirano je područje oko lokacije, ali je potrebno obaviti i deminiranje centralnog dijela jer je moguće da zbog eksplozije koja se desila 2003. ima razbacanih neeksplodiranih ubojitih sredstava – piše u informaciji koju su sastavili.
U perspektivne vojne lokacije spada i skladište pogonskog goriva Filipović kod Foče koje bi, bez sumnje, voljeli mnogi privatizirati. Jedna od lokacija koja mora biti uknjižena na državu je kasarna Vojvode Stepe Stepanovića kod Bijeljine. Ime je dobila po komandantu srpske vojske u Srpsko-bugarskom, Prvom i Drugom balkanskom ratu te Prvom svjetskom ratu.
U kasarni je smješten 3. pješadijski (Republika Srpska) puk Oružanih snaga BiH koji se postrojava tokom proslave neustavnog “dana RS-a” i drugih “važnih datuma oslobodilačkog rata”. U ovoj kasarni je sagrađen i spomen hram Svetog mučenika kneza Lazara i svih svetih mučenika. Kum mu je Milan Gvero koji je bio pomoćnik zločinca Ratka Mladića za” moralna, zakonska i vjerska pitanja” u Glavnom štabu Vojske RS-a.
Gvero je u Hagu 2010. osuđen na pet godina zatvora, a umro je na slobodi, u Beogradu 2013. Hram je posvećen krsnoj slavi Vojske RS-a, Vidovdanu, a tokom mjeseca septembra 2016. godine proglašena je historijskim spomenikom od izuzetnog značaja za Republiku Srpsku.
Na koncu, tu je i stacionarno-komunikacijsko čvorište “Veliki Žep”. Ono je, inače, samo dio nekadašnjeg kompleksa, čiji je ostatak proglašen neperspektivnim, a koji se sastoji od niza podzemnih prostorija povezanih tunelima.
Ogromni je to vojni kompleks koji je uključivao i atomsko naselje. Izgrađen je po naredbi Josipa Broza Tita i trebao je služiti za smještaj 500 odabranih u slučaju nuklearnog napada na tadašnju SFRJ.
Nekada je tu bilo smješteno komandno mjesto Vrhovne komande oružanih snaga bivše Jugoslavije, a svojevremeno je posjedovao jednu od najmodernijih telefonskih centrala u Evropi.
Tokom agresije na BiH objekt je koristila Vojska RS-a. Kompleks podzemnih prostorija posjeduje nekoliko skrivenih ulaza i izlaza, a javnosti je pristup području bio zabranjen. Snage EUFOR-a su nakon rata u nekoliko navrata na tom području tragale za Ratkom Mladićem, koji je ovaj objekt koristio kao skrovište tokom zračnih udara NATO snaga 1995.
Impresioniranost objektom nije krio nekadašnji komandant međunarodnih vojnih snaga u BiH David Leakey, ali to nije spriječilo njegovo zatvaranje kako bi se onemogućilo skrivanje ratnih zločinaca. I ovaj objekt bi, po presudi prvo Suda BiH, potom i odluci Ustavnog suda BiH, trebao kao prvi biti uknjižen na državu BiH.
(Faktor.ba)
The post Na državu BiH se knjiže Titove, Mladićeve i vojvodine kasarne, pravoslavne crkve… appeared first on Jajce-Online.