piše: Mladen Bošnjak
Gledajući utakmicu europskog Superkupa između Reala i Manchestera nisam puno mario za rezultat, niti za zbivanja na terenu. Moju pozornost potpuno su zaokupili travnjak, tribine i ukupni ugođaj na stadionu Filipa II u Skoplju.
Teško sam mogao zamisliti da je to onaj stadion Vardara, arhetip socijalističke gradnje, hladno i neugledno betonsko zdanje s grbavom i prašnjavom ledinom u vlastitoj utrobi. Gledam sada, europska elita, vodeći ljudi UEFA-e i svi oni koji nešto znače u nogometu staroga kontinenta, udobno se smjestili u svečanu ložu, makedonski političari izmigoljili iz VIP salona i razvukli osmjehe, bivši makedonski nogometaši na privilegiranim sjedištima. Besprijekoran travnjak, gotovo nestvaran, blještavilo svud okolo, Ronaldo na klupi za rezerve, glamour prekrilio makedonsku prijestolnicu.
A ja prelijećem u mislima Bosnom i Hercegovinom i tražim pristojno igralište. Sve zaraslo u korov, većina još uvijek nosi pečat nekadašnjih Radnih akcija, sve u raspadajućoj fazi, neuvjetno, nekomforno, devastirano, zapišano, zapušteno, ostavljeno, zaboravljeno… Znoj oblije čovjeka, znoj stida, kad vidi stadion u Makedoniji, kad vidi velikane svjetskog nogometa na skopskom ljepotanu koji je, što je reći jučer, bio u rangu, recimo, tuzlanskog Tušnja. Znoj stida oblije svakog ljubitelja nogometa kad vidi da stadion u Skoplju vrijedi više nego svi premijerligaški zajedno.
Kažu da je stadion u Skoplju koštao otprilike 60 milijuna eura što i za najsiromašniju državu i nije neka cifra. Na stranu što je stadion dio sveopćeg, brižno projiciranog, prkosa Grcima, što je vidljivo iz samoga naziva Filip II koji, zasigurno, nije imao ništa sa nogometom.
Ima li Bosna i Hercegovina te pare? Ili možda bolje pitati imaju li entiteti taj novac? Može li se u nas dogoditi da napravimo stadion upola vrijedan od Filipa Drugog? Dakle, 15-17 tisuća stolica, natkrivenih normalno, luksuzne lože, saloni, svlačionice, prostorije… Rasvjeta, parking. I na koncu travnjak!
Kad bi netko neupućen pogledao registar naših igrališta mogao bi pomisliti kako smo i mi napravili stanovit iskorak kad su u pitanju stadioni. Šta pomisliti kad pročitate da se u selu Doboj kod Kaknja igrala utakmica ni manje ni više nego na MGM Farm areni. Ili da je derbi Druge kantonalne lige odigran na STAMAL Areni u Kreševu. Nešto slično postoji i uz sami put u onoj Rudanki, negdje iza grada Doboja, samo nisam siguran da se zove Arena.
I dok se mi igramo imenima, dok pašnjake nazivamo arenama, drugi prate Europu i organiziraju utakmice koje mi jedva da možemo gledati na ekranima. Znoj stida oblije svakog normalnog ljubitelja nogometa kad vidi kud odoše oni koji su za nama značajno zaostajali.
Slijedeće godine utakmica Superkupa će se igrati u Estoniji, u Tallinu. Za nekoliko godina očekivati je spektakl u Tirani, na stadionu Qemal Stafa. A ti Bosno i Hercegovino, ti spavaj, i umjesto da praviš stadione, ti snimaj filmove i serije o političarima koji su te uništili.
Svi stavovi, mišljenja i zaključci koji su izneseni u kolumni ne odražavaju nužno stav i mišljenje redakcije portala, već isključivo autora.
(Sportske.ba)
The post Samo ti spavaj, Bosno i Hercegovino appeared first on Jajce-Online.