piše: Nikola Jagarić
Jajce se često nazivalo i naziva turističkim gradom. Bilo je to potpuno istinito i sada je to tako. Doduše, sada je u stilu potencijala ili mogućnosti. Naravno ne kanim pisati o turističkoj ekonomici, planiranju, činjenju…
Opće je poznato da gradić leži na dvije rijeke, ima vodopad, jezera međutim, kakvo jeste stanje vodotoka, vodnih objekata je drugo pitanje i zadire u domene ekologije, prostornog planiranja, gradnji, i još mnogo toga što bi se moralo odnositi na zaštitu i korištenje prirodnih i povijesnih vrijednosti, dočim ostaje- samo moralo bi.
Vrlo često svako kritičko pisanje, promatranje, pa i prijedlozi dio Jajčana dočekuju na bajonete. No, a istina je da nešto atraktivno danas, nije više atraktivno sutra. Načini življenja, stilovi življenja se mijenjaju, kao i potrebe, kvaliteti odnosno vrijednosti.
Neke daleke 1800 te godine posjetioci (turisti) Plivi, Jajcu tražili su i bilo im je bitno i zanimljivo nešto sasvim drugo nego je turistima bitno danas.
Da se vratim ljetu, kupanju…
Davno nekada, onda kada su uništeni vodopadi između jezera, pa uništeno i Okruglo jezero nešto nizvodnije od Donjeg (Malog jezera) izgrađeni su između jezera par bazena kojima su ondašnja djeca bila oduševljena. Brana s okolnim, brižljivo izgrađenim parkom dugo godina nije se koristila kao kupalište. Bilo je zabranjeno.
U ta vremena počinje zaista razvoj turizma. Čuljkić bar na gornjem (Velikom jezeru) je bio u sastavu sportskog i turističkog kampa. Lijepo iz drveta urađen plato-plaža s odskočnom daskom je pružalo mnogo zadovoljstva.
Kasnije nešto gradi se dobro i lijepo plasiran auto kamp i nekoliko lijepih statičnih objekata.Tada niče i plaža na jezeru… Ništa basnoslovno, ali za protekla vremena izuzetno dobro organiziran prostor, iskorišten i poznat. Poznat ne samo lokalno.
Vode Plive i jezera su hladne. Otuda obzirom na smanjen poticaj vode Donjeg (Malog) jezera su bile nešto toplije, i time ugodnije za ljetna kupanja. Brana danas ponosno nazivana kupalište je bila još toplija i naravno ondašnja mladost je to počela koristiti tako da su zabrane korištenja prostora nestale.
Cijena toga je bila devastacija parka iz prostog razloga što kupalište nikada nije ni organizirano uređeno, osmišljeno i izgrađeno. Tu se i završava gradnja , uređenje plaža, kupališta…
Građani ondašnji su se radije kupali na Vrbasu uzvodno od grada na cca. prostoru FeSi postrojenja na desnoj strani rijeke. Bilo je tamo i fudbalsko igralište s tribinama.Dio stanovništva radije se pak ljeti kupao u Kozluku na Vrbasu, a na Stini je uvijek postojala i odskočna daska, skakalo.
U ona doba tu u Kozluku je bio aktivan i veslački klub na divljim vodama. Jedan od sjajnih objekata – bazen bio je izgrađen u hotelu Jajce. Izuzetno posjećen kako od lokalnog stanovništva tako i od strane inozemnih turista.
Ostali kupališni prostori su bili vodopad, Šipad, Pijavice…
Naravno sve ovo se odnosi na ljetne periode. Samo ljetne. A ljeta su kratka, kupališne sezone ne prepisuju dva mjeseca…
Šta, kako ponuditi turistima, kako omogućiti ljepši, zanimljiviji, bujniji život Jajčanima, mladima posebno?
Jajce na svu žalost nije nikada imalo plivački sportski kub, nikada vaterpolo, umjetničko plivanje ili školu skakača. Nije imalo Jajce ni gnjurački klub. Svojedobno su pok. Zlatović Zlatan i ja tražili osnivanje ronilačkog kluba iz više razloga – i nismo uspjeli uprkos odlascima u Komitet, Općinu, ONO-u, SUP…
Uprkos humanom aspektu potrebe spašavanja na i iz vode. Bilo je NE.
U Jajcu je sve išlo nekako usporeno, teško…
Mnogo sjajnih ljudi je otišlo iz grada, davno je bio lokalni pritisak toliko jak da su mnogi i školovani i obrazovani i ljudi s idejama bili prinuđeni odlaziti.
To nije dobro, ali je bilo tako. Poslijeratna stanja i činjenja doveli su do nekih devastacija u aspektima koristenja prostora, turizmu…
Hotel Jajce visoke kategorije potpuno je uništen, auto kampovi praktično su devastirani, Riblji restoran kod vodopada je uništen. Zauzimanje obalnih prostora je evidentno, nerješena komunalna infrastruktura ne doprinosi razvoju…
Mnogo prirodnog postojećeg je devastirano… Srednjovjekovni prostori zjape uglavnom bez namjene (sem obilazaka).
Nekako od 1980. godine pokušalo se nešto učiniti konkretnog. Izvršena je revitalizacija korita i voda rijeke Plive na najatraktivnijem prostoru grada, urađen je park u Pijavicama…I tu je bilo stop. Nikada nisam niti saznao niti razumio zašto STOP?!
STOP je bio i zaokruženju proizvodnje hrane – ribe. Bila je ideja da se osim sirove konzumne ribe proizvodi i dimljena riba, marinirana, konzervirana …
NE.
Postoje još uvijek idejne skice tzv. Malog pristaništa za kajake i kanue na suprotnoj strani Pijavica. Cilj je bio jednostavan – omogućiti osnovcima i djeci obuku u veslanju, a na prostoru tzv. Pihlerovog, kasnije bašti restorana Plive, još kasnije (užasnog skladišta PELVE) izgraditi gradski bazen sa sadržajima za djecu, vodene sportove i trampolinima koji bi bio aktivan cijele godine.
Dio pak tog prostora bio je zamišljen za klizalište. U Jajcu nikada nije postojalo klizalište…
Ni to nije prošlo!
Jajce ne leži na moru.
Po meni Jajcu u aspektu razvoja turizma, ali i dizanju kvaliteta življenja je potrebno osmišljeno planiranje izgradnja i organizacija više kupališta. Potrebni su bazeni otvorenog i zatvorenog tipa u cilju ne samo produženja turističke sezone, nego povećanja ukupne turističke ponude sa svim ostalim povezanim pozitivnim efektima.
Naravno postoje i druga mišljenja.
(Jajce Online/Senzor)
The post Jajcu su potrebni bazeni otvorenog i zatvorenog tipa appeared first on Jajce-Online.