Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine sinoć je u lošoj utakmici bez golova remizirala sa Grčkom, čime se znatno udaljila od plasmana na Svjetsko prvenstvo.
Kada je Nicola Rizzoli posljednjim zviždukom okončao sinoćnju utakmicu između Bosne i Hercegovine i Grčke, razmjeri neuspjeha našeg tima postali su evidentni i najtvrdokornijim optimistima. Dok smo se na terenu željeli obračunati sa Grcima i sudijama, oni su slavili što su ostvarili svoj plan do kraja i što kući idu sa onim po šta su i došli. S druge strane, mi nismo samo ostali bez pobjede, nego smo ostali i bez onoga što je naš tim činilo tokom godina posebnim i što je razdvajalo našu selekciju od drugih evropskih selekcija srednjeg ranga po kvalitet . Taj ofanzivni kvalitet i tu filozofiju igre koja je činila razliku u našu korist ”isključili” smo iz svog fudbala nakon okončanja Svjetskog prvenstva u Brazilu, a sinoć je to postalo bolno očito u susretu protiv ekipe koju smo u fudbalskom smislu uvijek bili sposobni nadigrati.
Igra boli više od poraza
Pogrešno bi bilo reći da su Grci sinoć nadigrali naš tim, jer oni to nisu napravili. Ipak, utakmice poput sinoćnje ekipi od koje smo navikli gledati isključivo ofanzivan fudbal kod prethodna dva selektora (realizovan na dva potpuno suprotna načina) dođu poput poraza. Iako je prilikom svog dolaska na klupu Bosne i Hercegovine Mehmed Baždarević najavljen kao neko ko će sistematski riješiti sve nedostatke u reprezentaciji koje je stvorio nesistematski način vođenja od strane Safeta Sušića, to se nije desilo. Meša je zapravo trebao svojim taktičkim znanjem unaprijediti snažne temelje ofanzivne igre koje je uspostavio Sušić, a koji su pucali zbog taktičkih nedostataka protiv tehnički superiornijih reprezentacija.
Meša je dakle trebao unaprijediti nešto što je ranije funkcionisalo i donijelo nam plasman na prvo veliko takmičenje u historiji, no niko nije mogao ni slutiti da će Baždarević zapravo pokušati da kreira nešto iz temelja drugačije, i može se bez trunke straha reći nakon dvije i po godine, nešto potpuno lošije i nekompatibilnije od onoga što smo dosad imali. Kvalifikacije koje je izvukao poslije Sušićevih promašaja da bi potom i sam odradio katastrofalan baraž protiv Irske oprostili smo mu, uz izgovor da je svaka utakmica bila odlučujuća i da nije mogao eksperimentisati. Oprostili smo i potpuno ”šamaranje” protiv Belgije, tvrdeći da je naš tim tada imao loš dan, a svakako da su nas ohrabrile jako dobro odigrane utakmice protiv Švicarske i Grčke u gostima. Ipak, malo je to za dvije i po godine rada, a posebno je malo uzme li se u obzir da su apsolutno sve usvojene promjene u Mešinom mandatu isključivo kozmetičke prirode.
Foto: Muhamed TUNOVIĆIgramo fudbal iz srednjeg vijeka
Za dvije i po godine rada, naš “novi“ selektor nije etablirao niti jednog značajnijeg reprezentativca koji nije igrao za reprezentaciju koju je sa klupe vodio Safet Sušić. Baždarević je isprobao desetine igrača, a igrali oni dobro ili loše u prijateljskim utakmicama, šansu u kvalifikacijama nisu dobijali. Taktičke varijacije koje je najavljivao nisu bile u skladu sa onim što je našem timu bilo potrebno, a često nas nisu samo limitirale, nego ustvari i unazađivale. Tako smo sinoć protiv Grčke, znajući koje su zapravo snažne strane njihove defanzive, pokušali da budemo bolji od njih upravo u tim segmentima igre, ne pokušavajući da eksploatišemo činjenicu da mi imamo jednog od najboljih playmakera Evrope u svojim redovima. Reprezentacija čiju igru vodi Miralem Pjanić ne smije biti ta sa kojom će defanzivna Grčka držati egal u posjedu lopte, jer to znači ili da je Pjanić debelo precijenjen igrač, ili da ga mi ne koristimo na način na koji ga je potrebno koristiti da bi se dobio njegov maksimum. Dva napadača su nam apsolutno nepotreban luksuz kada igramo sa samo dva veznjaka koji ne mogu našim napadačima ”donijeti” loptu jer su opterećeni borbom protiv tri veznjaka protivnika i kad igramo sa dva krila koja ne mogu probiti svoju stranu, a iza njih su dva beka koja su potpuno limitirana u ofanzivi i ne pomažu krilima da stvore višak. Naravno, grešaka je bilo još, poput one da Begović ili štoperi usljed nemoći ispucavaju loptu na Džeku i Ibiševića, koji je onda, čak i da uspiju dobiti duel sa Grcima, nemaju kome spustiti. Međutim, nije ovo isključiva analiza samo sinoćnje utakmice, jer nije ona jedina u kojoj nismo stajali dobro.
Tranzicija između fudbala i antifudbala
Najveći promašaj našeg tima je zapravo taj što već dugo ne želimo igrati fudbal, a to nam je bila najveća snaga i to je bio razlog što smo na kraju otišli na Svjetsko prvenstvo 2014. godine. Iste ove Grke smo dobili rezultatom 3-1, a igrali smo za gol više. Istina, poraženi smo u Zenici od Slovačke, ali smo tu istu reprezentaciju dobili na strani. Protivnike poput Litvanije i Latvije deklasirali smo pozicionom igrom i lijepim akcijama, a nismo u igru uvodili visokog napadača u liku Milana Đurića i “nabijali“ loptu na njega u nadi da će je on nekako spustiti u gol. Nadigravali smo se sa Argentinom, izgubili malo zbog nesreće, malo zbog genijalnosti Lionela Messija, ali nikad nismo odustajali od svoje ofanzivne vizije igre. Bilo je i loših utakmica i Sušić je zapravo prekasno smijenjen, ali na njegovo mjesto je trebao doći bolji trener od njega, jer sada je već jasno da sa Baždarevićem nismo dobili ništa. Od ekipe zbog koje sve manje selekcije strahuju dobili smo tim od kojeg najviše strahuju njegovi navijači. Baždarević je svojim taktičkim pristupom i uvođenjem velikog broja sigurnih igrača ”od zadatka” ubio gotovo svu kreativnost u našem timu i stvorio je prilično monotonu grupu igrača koji ne smiju preuzeti odgovornost u igri, već loptu guraju Miralemu Pjaniću da on nešto kreira ili Edinu Džeku da izmisli neki pogodak.
Foto: ArhivSasvim bi dovoljno bilo, gledano iz ove perspektive, da smo Safeta Sušića zamijenili trenerom koji moderni fudbal razumije tek mrvu bolje od njega, ali koji je svjestan da svako pretjerano izmišljanje defanzivne sigurnosti sa ekipom koja u svojim redovima ima Edina Džeku i Miralema Pjanića nije trenerska mudrost nego nestručnost i kukavičluk. Stara izrabljena poslovica kaže da se po jutru dan poznaje, a htjeli to priznati ili ne, onaj tmurni dvomeč protiv Irske bio je zaista sasvim dobar pokazatelj kakve nas kvalifikacije očekuju. Naš jedini problem je što se u vrijeme jutra stvari još mogu popraviti, a kada prođe podne kao što je našoj reprezentaciji prošlo, vremena za popravni je malo. Meša bi to trebao najbolje znati, baš kao što bi trebao znati i da ekipu u kojoj igraju Miralem Pjanić i Edin Džeko fudbal iz srednjeg vijeka ne može odvesti na Svjetsko prvenstvo, jer mi nismo Grci, piše Sport1.
The post Fudbal iz srednjeg vijeka neće nas odvesti na Svjetsko prvenstvo appeared first on Jajce-Online.