piše: Damir Marjanović
Mnogima se čini da je znanost je svijet čuda, ili preciznije rečeno, čudan svijet a znanstvenik je onaj koji uživa u tom svijetu i čudi mu se svaki dan. Kao i pjesnici iz stihova Antuna Branka Šimića i znanstvenici jesu čuđenje u svijetu, i njihove oči rastu pored stvari i oni naslone uši na čutanje što ih okružuje i muči, ali, za razliku od pjesnika dobro ispitaju osnove toga čutanja, istraže literaturu i pročitaju sve ono što je o tom čutanju ranije zapisano od ljudi sličnih njima, postave hipotezu zašto to čutanje postoji i pokušaju je dokazati, a ponekada i oboriti.
U današnjem svijetu, protkanom stalnom tenzijom, pretjeranim opterećenjem velikim brojem, najčešće malo upotrebljivih informacija, znanost se nerijetko postavlja na pijedestal svih onih civilizacijskih tekovina koje bi jedine mogle spasiti čovječanstvo i obezbjediti opstanak tako fragilne životinjske vrste na ovoj prevrtljivoj planeti, koju smo kao vrsta dobro načeli.
U moru svih tih disciplina i interdisciplinarnih znanstvenih modela, genetika zauzima istaknuto mjesto, Svojim dostignućima i za konzervativnu civilizaciju pomalo kontroverznim spoznajama i metodama u proteklih nešto više od 150 godina postojanja prešla je put od egzotične heretičke pseudoznanosti do znanstvene discipline koja je svoj „nos zabila“ u skoro sve pore današnjeg društva.
Jedan od tih pravaca prije desetak godina je zaintrigarao i javno mnijenje Bosne i Hercegovine, koje tradicionalno relativno rijetko i slabim intenzitetom reaguje na nova znanstvena dostignuća. No, genetičke studije, koje su u brzini, naravno sasvim pogrešno, okarakterizirane kao ispitivanja genetičkog porijekla naroda, izazvale su interesantne komentare, reakcije, tumačenja pa čak i dnevno političke zloupotrebe znanstvenih činjenica. Stoga i ne čudi da se zadnjih 10-ak godina genetičari bore sa pseudonaučnim i netačnim interpretacijama znanstvenih rezultata. Nerijetko u toj borbi razočaraju mase željne spektakla, senzacije i velikih naslova na što kraćim tekstovima.
A priča je tako jednostavna, znanstveno značajna i totalno neatraktivna za tabloidne prikaze. Naime, genetičkim istraživanjima populacije koja naseljava naše prostore, pokazalo se da skoro 60% današnjih stanovnika BiH potiču od ljudi koji su na ovim prostorima preživjeli zadnje ledeno doba.
Drugi najbrojniji su oni koji su u migracijama poslije na ove prostore dolazili iz drugih takvih bazena u kojima je tadažnja fragilna životinjica Homo sapiens preživjela izazove hladne i zaleđene Europe, dok se ostali dio današnje bosanskohercegovačke populacije povezuje sa migracijama započetim u Neolitiku koje su na ove prostore dovele prve farmere i poljoprivredu koje je lokalno stanovništvo prihvatilo i proširilo ostatkom kontinenta. Takođe, sva istraživanja su ukazala da većina naroda sa prostora zapadnoga Balkana ima sličan genetički portfolio i da se sve one razlike, koje se u zadnjih dva desetljeća tako jako potenciraju, ne zasnivaju na razlici „u genima“ i genetičkom nasljeđu.
Dakle, većina nas Bosanaca i Hercegovaca su potomci staroeuropljana koji uđoše na ovaj kontinent prije nekih 40-ak hiljada ljeta iz različitih pravaca, dok je ostatak naših predaka došao nešto kasnije kroz migracijske putove s bliskog istoka, koji neodoljivo podsjećaju na moderne migracije kojih smo danas svjedoci.
S jedne strane ne mogu da se otmem utisku da su pojedinci pomalo razočarani nedostatkom senzacionalizma sa jedne strane i mogućnosti da okrive gene za sve naše nedaće, sa druge strane. No, tako nam je kako nam je, i nikako drugačije.
Ustvari, nikako drugačije do možda nekog drugog istraživanja.
(N1)
The post Damir Marjanović: Genetske sličnosti i razlike naroda u BiH appeared first on Jajce-Online.