Živim na plažama širom svijeta i uz to dobro zarađujem

Oduvijek se isplatilo ulagati u obrazovanje, usavršavanje i učenje stranih jezika. Danas je to neophodno ukoliko želite uzeti sudbinu u svoje ruke, raditi i zaraditi.

I dok mnogi već godinama čekaju na biroima za zapošljavanje, jer su oni stranački podobni ili pak oni sa jakim porodičnim vezama zasjeli u državnim službama, sve je više i onih, dovoljno hrabrih i sposobnih, koji su se upustili u jednu sasvim novu životnu i poslovnu avanturu. Njihov život je, kako često vole istaći,  spoj kreativnosti, slobode i dobre zabave. Riječ je o freelancerima ili kako se kod nas u region često nazivaju slobodnjacima.

Jedna od njih je i Tijana Momirov, djevojka koja je, nakon završene elektrotehnike i računarstva na Fakultetu tehničkih nauka u Novom Sadu, odlučila isprobati slobodnjački život. Trenutno je u  Portugalu, a u  septembru  ide za Brazil. Za pet godina koliko radi kao freelancer, živjela je i radila u Brazilu, Dominikanskoj Republici, Kubi, Venecueli, Maroku, Dubaiu, Šri Lanki, Vijetnamu, Indoneziji, Filipinima, Singapuru, Grčkoj…

Tijana, gdje se trenutno nalaziš?

Već neko vrijeme sam u Lisabonu u Portugalu. Ovde je trenutno boom na tech startup sceni, a i grad je prelijep i na moru, pa mi se sviđa da provedem nekoliko mjeseci ovde.

Živjela si i radila u mnogim gradovima svijeta. Kako je sve to krenulo?

Tokom studija sam dosta putovala na studentske razmjene i prakse i tada je i krenula ta ljubav prema putovanjima. Nakon diplomiranja sam radila u Novom Sadu za jednu holandsku kompaniju, kao software inženjer.

Već početkom 2009. godine sam počela da radim u Atini u Grčkoj istu vrstu posla, da bi krajem 2010. Godine počela sa freelancingom i životom nezavisno od lokacije. Kada sam odlazila iz Srbije, situacija u IT industriji nije bila ni približno dobra kao danas, ali je ipak bila solidna u odnosu na ostale profesije.

Razlog zašto sam otišla je bio više lične prirode – nisam mogla da zamislim da je to to – da me ne čekaju nove stvari u životu, promjene, nova mjesta, poslovi, ljudi, jezici… Valjda je to bio dio moje prirode oduvijek, a i navika sa studentskih razmena…

Kako si  uplovila u “freelance vode”?

Nakon godinu i po rada u kancelariji u Atini, dala sam otkaz i sa ušteđevinom otišla u Brazil da se posvetim novom hobiju – windsurfu. Nakon nekoliko mjeseci, shvatila sam da mi se život na plaži i ljeto tokom cijele godine veoma dopadaju, i počela sam da razmišljam kako bih mogla to da uklopim sa poslom. Tako mi je pao na pamet freelancing, iako 2010. godine to jos uvek nije bilo toliko popularno i niko od mojih prijatelja nije radio na taj način. No, dobro je krenulo, zarađivala sam bolje nego u kancelariji, a mogla sam i da živim na plažama širom svijeta.

Kako izgleda jedan tvoj radni dan?

Moj dan najviše zavisi od kombinacije moje trenutne vremenske zone i zone u kojoj su mi trenutni klijent i tim, obzirom da smo svakodnevno u kontaktu na Skype, Slack itd. Tako da nekad radim od 7 ujutru, nekad od 4 popodne, ali ima tu i dosta fleksibilnosti. Nekad se samo nađemo za satanak, a poslije svako radi svoj posao kad želi. Takođe, vrlo često ne radim puno radno vrijeme. Nekad sam u coworking spacu, nekada volim da ostanem kod kuće, nekada radim na aerodromu… U svakom slučaju, trudim se da što više vremena budem na otvorenom prostoru i fizički aktivna, pošto sam uglavnom na mjestima sa lijepom klimom i morem.

Da li postoji razlika između domaćih i svjetskih frilensera?

Ne vjerujem da postoji razlika između domaćih i stranih freelancera u smislu kvaliteta, jer mi zaista imamo izuzetne stručnjake. Razlika je uglavnom u tome što je kod nas motivacija uglavnom finansijska, a u razvijenijim zemljama je to često kvalitet života. Budućnost freelancinga na Balkanu je definitivno svijetla, jerimamo veoma stručne inženjere i dizajnere.

A šta je sa poduzetnicima, zašto se oni uglavnom odlučuju za freelancera?

Zato što je to neko ko je dokazano organizovan, self starter, odgovoran, disciplinovan, kreativan. Naime, freelancing je kao vođenje mini kompanije. Plus dobijate eksperta just-in-time, kada vam je protreban određen profil za trenutnu fazu projekta, umjesto da imate zaposlene koji veliki dio vremena nemaju dovoljno posla i rade na poslovima koji nisu dio njihove primarne profesije.

Kako biti uspešan u poslu preko interneta?

Jednostavno. Samo treba tretirati svoje servise kao proizvod, i svoj posao kao kompaniju. Lični brending, komunikacija sa klijentima, testimonials itd.

Dugo si bila u Brazilu, a u septembru opet planiraš ići u ovu državu. Kako je živjeti u Brazilu?

Da, u septembru ću ponovo ići u Brazil. Moje omiljeno mesto je mali surf gradić na sjevero-istoku, Jericoacoara. Inače, Brazilci su generalno veoma temperamentni, što bi bila sličnost sa balkanskim mentalitetom, ali su sa druge strane mnogo pozitivniji i više uživaju u momentu.

Kakav je osjećaj stalno mijenjati sredinu?

Bez obzira iz koje zemlje potičete, osjećaj da ste građanin svijeta je fenomenalan. Čak i da dolazim iz Švajcarske, gde su uslovi mnogo bolji nego u Srbiji, i dalje bih putovala…

Stalna putovanja sigurno nose sa sobom i neke probleme?

Osećaj da ti je svijet kuća naravno ima i lošu stranu – nikad nemaš sve što želiš na jednom mjestu… Ali imati nekoliko baza koje se kombinuju tokom godine može da napravi lijep balans. Meni je to trenutno Brazil za sportove, Lisabon za startup community, Srbija za porodicu i prijatelje…

I na kraju, da li bi se nekada u budućnosti mogla vratiti u klasičnu „kancelariju“?

Volim da radim iz coworking spaceova, zato što volim da budem okružena ljudima koji razmišljaju na sličan način. Ako bih radila sa kompanijom koja se nalazi u mjestu koje mi se sviđa, provodila bih dio vremena sa njima, ali bih i dalje voljela da dio godine putujem, ili čak i kad sam u istom gradu i radim od kuće, iz coworkinga. Jednostavno ne vidim razlog za ograničavanje te slobode uz današnje tehnologije.