U nastavku suđenja carinicima uhapšenim u akciji Gold advokat Senad Bilić koji brani trojicu optuženih Mensura Mašetića, Branku Tešić, i Taufika Šemdina nastavio je sa iznošenjem završnih riječi. Podsjetio je Sudsko vijeće sa sudijom Izom Tankićem na čelu da Tužilaštvo nije dokazalo da su optuženi počinili krivično djelo organizovani kriminal, te da su prisluškivajući nepoznate osobe, šest mjeseci pratili optužene carinike.
Bilić je istakao da Tužilaštvo nije pojasnilo kako su carinici prekršili pravne norme, te detaljno pojasnio zadatke i nadležnosti carinika, šta je putnički prtljag, roba nekomercijalnog karaktera te analizirao tačke optužnice na osnovu prikazivanja audio-video nadzora.
Istakao je nepreciznost autora optužnice da pravilno navede podzakonski akt o skraćenom carinskom postupku i dodao da je sudija za prethodni postupak trebao vratiti optužnicu na doradu, ali to nije uradio.
Pojasnio je da je u ličnom prtljagu putnika roba koju on nosi u razumnoj količini, za lične potrebe, što se procjenjuje u svakom konkretnom slučaju. Naveo je da uputstvo u carinskom postupku daje diskreciono pravo cariniku da sam procijeni o kakvoj se robi radi, odnosno, da li je roba nekomercijalnog karaktera, da li se mora platiti carina ili je roba oslobođena uvoznih dažbina.
“Carinska kontrola u putničkom prometu se sprovodi selektivno ili slučajnim odabirom, odnosno prema procjeni rizika. Zakonom je regulisano da se oslobađa od plaćanja uvoznih dažbina nekomercijalna roba (pokloni i suveniri u ličnom prtljagu, a čija carinska vrijednost nije veća od 200 KM). U toku čitavog postupka nijedan svjedok Tužilaštva nije izjavio da je imao bilo kakvu robu za carinjenje koja prelazi ovaj iznos, a ako je i imao robu preko te vrijednosti, svi su izjavili da su platili carinu i da samo ponekad nisu dobili CPD blok”, naglasio je Bilić.
Odbrana optuženih je Sudu dostavila rješenje o pokretanju disciplinskog postupka iz 2015. protiv Branke Tešić, te rješenje prvostepene disciplinske komisije kojim se ona, za iste radnje za koje je optužena u ovom sudskom postupku, oslobođa odgovornosti da je počinila teže povrede službene dužnosti.
Bilić je naveo da je tada komisija obavila stručnu analizu odredaba carinskih propisa i utvrdila da nije sporno da je donesena roba i da je ista ocarinjena. Ali u propisima nije navedeno koliko je to po broju dozvoljen uvoz robe kako bi se ona smatrala komercijalnom ili nekomercijalnom robom, te da jedino carinik ima diskreciono pravo da to procijeni.
“Analizirajući 87. tačku optužnice lako je ustanoviti da se ona bazira na tvrdnji da su optuženi primili dar, da ne bi izvršili kontrolu. Jasno je da imamo optužnicu koja tvrdi da optuženi primaju dar kako ne bi postupili u skladu sa propisima. Optužnica tvrdi da procjena optuženih nije bila ispravna i da se svaki put radilo o komercijalnoj robi, a da su carinici primali navodne darove kako ne bi procjenu izvršili na propisan način. Procjenu koja se sastoji od diskrecione ocjene carinika, a pri tome nema niti jednog jedinog komada te robe koja je pogrešno procijenjena i da je zbog toga primljen neki dar, nema tog zlata, tehničke robe, tekstila koju su carinici navodno propustili da ocarine”, rekao je Bilić, dodajući da unutrašnja kontrola koja kontroliše rad carinika, nije zaustavila nijednog putnika koji je navodno dao mito optuženima i ustanovila da je taj putnik kod sebe imao komercijalnu robu koja podliježe carini.
Dodao je da Tužilaštvo tvrdi da je procjena carinika bila suprotna propisima, ali da nisu naveli ni jedan dokaz za tu tvrdnju. Saslušani svjedoci Tužilaštva od kojih je većina i optužena za davanje mita, tvrdili su da nisu imali robu za carinjenje.
Pojasnio je da je lako bilo dokazati da je carinik pogriješio i to dubinskom kontrolom, koja je mogla biti izvršena bilo gdje čak i nakon napuštanja Aerodroma Sarajevo. Umjesto toga, Tužilaštvo nije pokazalo ni jedan materijalni dokaz niti iskaz svjedoka (jer su svi kazali da su imali robu koja nije bila za carinu i čija je vrijednosti ispod 200 KM.
Pojašnjavajući elemente procjene kontrole carinika, advokat je naveo da se uvidom u CPD blokove po kojim je naplaćena carina provjerava da li se radi o uvozu komercijalne ili pojedinačne robe koju je carinik pregledao. Uvidom u učestalost uvoza procjenjuje se da li se putnik za kojeg se sumnja da je (ne)ocarinjen kod istog carinika pojavljivao jednom ili više puta.
“Ali, kada se jedan putnik pojavljivao jednom ili dva puta, ne smatram da je to učestali uvoz. Naročito kada se vidi da je prema naplati CPD blokova ta razlika u carinjenju iznosi mjesec ili više dana, jer takav vremenski razmak ne predstavlja učestalost uvoza”, pojasnio je Bilić.
Analizirajući snimke videozapisa na kojima se pojavljuju optuženi, Bilić je istakao da se radi o “rezanim snimcima” bez datuma nastanka. Na snimku od 31. januara 2014, spominju se Tešić, Keč i Zoran Lončar, kada je, prema optužnici, prevodilac Ozcoban Mesut dao mito Lončaru, advokat je rekao da se Tešić pojavila u kadru noseći tacnu, sklanjajući dokumente i šoljice sa stola. Dodao je da se materijalnim dokazima ili iskazima svjedoka optuženi ne mogu dovesti u vezu sa bilo kakvim krivičnim djelom.
Na drugom snimku se, prema riječima advokata, ne vidi podjela novca koji su, prema optužnici, dobili Hanjalić Muhamed i Mašetić Mensur od Sabine Pašović, te dodaje da se radi o nedokazanim tvrdnjama Tužilaštva i prebacivanju tereta dokazivanja na optuženog.
Interesantan je onaj od 18. februara 2014. kada je, prema optužnici, Mašetić kontrolisao N osobu koja je stigla letom iz Istanbula i od koje je primio novac “u njima poznatoj valuti i iznosu”. Interesantno je da je, tvrdi Bilić, 5. marta 2014. tokom provođenja posebnih istražnih radnji utvrđeno da je NN osoba – izvjesni Mevludin Poljić iz sela Priluk kod Živinica koji je sa Mašetićem pričao o Iraku i da su se spominjali US dolari Ali, u optužnici se navodi nepoznata valuta. Potom je 25. jula 2014. obavljen informativni razgovor sa Poljićem na okolnosti davanja mita Mašetiću. Međutim, granična policija, koja je vodila istragu, zaključuje da Poljić sliči NN osobi koja je bila predmet carinske kontrole, ali da se ne radi o Poljiću.
“Kada je tokom istrage utvrđeno da je počinjena greška u identitetu osobe koja navodno daje novac, Tužilaštvo to rješava tako što Poljić u trenu postaje N.N. osobe koja daje N.N. novac u N.N. iznosu i N.N valuti pa se vi branite. DA se stvarno radi o kompletnoj NN tački optužnice dokazuje i snimak 19 gdje vidimo N.N. lice koje daje N.N. novac. Menso gleda tarifu i uzima N.N. novac, međutim, navodno odnošenje i podjela novca se ne vidi na snimku, kao ni to da li je tom NN licu izdat CPD blok”, kaže Bilić.
On dodaje da su sve izjave od svjedoka uzimane pod prijetnjom određivanja pritvora, prikazivanjem snimka i postavljanjem pitanja koje sadrže odgovor sa imenima carinika koji su optuženi da su primili mito.
Govoreći o ostalim snimcima, spomenuo je događaj od 20. marta 2014. kada je, prema optužnici Mila Popara dala mito Branki Tešić. Navod optužnice je, kako veli, potkrijepljen snimkom, označenim kao
Ali, snimak koji je prikazan na glavnom pretresu radi dokazivanja navoda ovog dijela optužnice se ne slaže sa oznakom snimka u izvještaju o provođenju posebnih istražnih radnji. Naime, u izvještaju se spominje događaj-25 i snimak br. 12, a ne snimak označen kao događaj-23, što znači da snimak na okolnosti ovog dijela optužnice nikada nije prikazan na glavnom pretresu.
(oslobodjenje.ba)