Ubistvo Nedžada Ugljena, Joze Leutara, ubistvo članova porodice tadašnjeg načelnika Generalštaba Armije RBiH Sefera Halilovića, ubistvo akademika Sulejmana Redžića… Neka ubistva su stara gotovo četvrt vijeka i ne rješavaju se. Više od dvije decenije nikada nije riješeno niti jedno od šest-sedam ubistava, koja se mogu svrstati pod klasične atentate i kojima se može zalijepiti etiketa politički motiviranih likvidacija.
Dvadeset godina tužilaštva nisu u stanju riješiti niti jedno od ovih ubistava, niti pronaći najobičnije izvršioce da bi se krenulo dalje u eventualno dokazivanje postojanja nalogodavaca i dokazivanje političkih motiva zločina.
Iako bez izvršilaca, navodni politički nalogodavci se okvirno prozivaju. Dvadeset godina ova ubistva opterećuju državu i brojne odnose u ovom društvu. Riječ je o balastu koji se kontinuirano zloupotrebljava u mnogim prilikama.
Svjedoci postoje, recimo za brutalno ubistvo Ugljena, ali nikad nisu ispitani od tužilaštva. Ne zaboravimo da se ova država, preciznije ovo Sarajevo konstantno optužuje za terorizam i kontinuirano pravda za svaki teroristički akt načinjen bilo gdje u svijetu.
BiH ne smiju opterećivati i destruirati ovakvi neriješeni slučajevi. Sarajevo je grad koji je preživio najdužu opsadu u historiji, doživio brojne masakre, grad čijim su ulicama tekli potoci krvi. Danas, više od dvadeset godina poslije njegove pravosudne institucije ne mogu da razriješe šest-sedam ubistava.
Danas, kad se govori o novom otvaranju ovih predmeta, pitanje je šta će biti nova strategija Tužilaštva?
(nap)