Kao i sve emisije iz ovog ciklusa, i ova je u potpunosti posvećen ekonomiji i mogućnostima razvoja ekonomije u našoj zemlji.
Gosti emisije bili su preduzetnici i ekonomski stručnjaci:
Zoran Kiza, Elektro Tim, Banjaluka
Marko Martić, Udruženje GEA Banjaluka
Zoran Pavlović, ekonomskii analitičar
Marko Knežević, Knežević Entering
Prvo pitanje urednika i voditelja Aleksandra Trifunovića ticalo se poslovnog ambijenta i poteškoća sa kojima se preduzetnici svakodnevno suočavaju u smislu administrativnih, fiskalnih i parafiskalnih obaveza i nameta.
Marko Martić, GEA, kazao je da je problem u samom zakonskom okviru, koji je glomazan i destimulativan za poslovanje preduzeća. “Mi smo nedavno radili istraživanje i tu smo identifikovali 199 propisa koje ste dužni da pratite ako vodite jedno preduzeće, kako biste platili sve fiskalne i parafiskalne obaveze. Vrlo je teško očekivati da se toliko vremena i novca gubi samo da biste ispunili neke administrativne obaveze, jer to znači da u toku godine treba da ispunite oko 150 obrazaca, dakle svaki drugi dan po jedan. Mi smo pokušali procijeniti koliko to finansijski opterećuje neko prosječno preduzeće i izračunali da 20% prihoda koje preduzeće ostvari u toku godine odlazi na troškove tog tipa, što je značajno, jer tih 20% moglo bi se koristiti za neke druge namjene. Sam zakonski okvir je suviše kompleksan, nije stimulativan i predstavlja barijeru. Međutim, uzroci su dublji, niko neće ugasiti svoju poslovnu ideju kada vidi koliko ima administrativnih obaveza, već su uzroci u obrazovnom sistemu i nepostojanju preduzetničke tradicije.“
Zoran Kiza, Elektro tim, kazao je da svako ko se odluči da pokrene neki svoj biznis manje-više zna na kakvom tržištu će raditi. “Niko ne gaji iluzije da je to neko bogato tržište, da tu žive neki bogati ljudi i da je ovo uređeno društvo. Mi se susrećemo sa raznim problemima ovdje, kao što je korupcija. Tako da kada pokrećemo svoju firmu, mi znamo da to neće biti kao što smo mi zamišljali. Tokom svog života sam radio i u nevladinom sektoru, i za međunarodne organizacije, i u Ministarstvu, i u srednjoj školi, tako da ja ne posmatram stvari samo iz svog ugla kao poslodavca, već mogu sagledati širu sliku i mogao bih dati neke preporuke za poboljšanje generalnog stanja. Mislim da je potrebno da dođemo do nekog konsenzusa, da prihvatimo činjenicu kakva je ova država, koliko je siromašna i ko u njoj živi i da dijelimo zajedničko dobro, a ne da živimo u nekoj paralelnoj stvarnost, gdje jedni žive u zlatnom kavezu, a drugi se bore za svaku marku.”
Marko Knežević, Knežević Entering, govorio je o problemu nerazvijene svijesti kod ljudi kada je u pitanju preduzetništvo. “Privatni preduzetnik je ovdje u svijesti naroda označen kao kriminalac. To je zaostavština socijalizma, pa nekih tajkunskih vremena, ali činjenica je da kod većine stanovništva to izgleda tako. Imamo takođe i problem u svijesti gdje se misli da se budućnost gradi na budžetskim jaslama. Budućnost zdravog društva mora biti u realnom sektoru. Uz sve probleme administracije, sve pravne probleme koje imamo na ovom tržištu, mi imamo problem sa sviješću. U ovom društvu neke normalne, zdrave priče moraju izaći iz ormara.”
Zoran Pavlović, ekonomski analitičar, kaže da vladajuće strukture ili konzorciji vladajućih stranaka sve što je državno koriste za dobrobit članova stranke. “U tom svemu, potpuno je zanemaren poslovni ambijent, okruženje, realna situacija da se nova vrijednost stvara samo u proizvodnji. Tako da sve one potencijale koje smo realno imali smo privatizacijama na razne načine uništili. Danas kada bilo ko pokušava ili razmišlja da pokrene biznis nije svjestan opterećenja od 346 parafiskalnih nameta i 199 zakona koji to definišu a s druge strane ni oni ljudi koji su popisali fiskalne zakone – vlada je to uradila prije par mjeseci na zahtjev MMF-a – niko nije pošao da analizira čemu to služi. Tako da smo stvorili dualnost u životu onih koji vjeruju da je jedini uspjeh raditi u državnoj firmi i ne raditi ništa, a onaj ko radi u realnom sektoru, u privredi, i ko se svaki dan bori za posao i za mogućnost da preživi, smatra se budalom. Tako da smo stvorili situaciju, a to se zaista i pokazuje zadnjih dana, da ja 20000 radnika zaposlenih u javnim preduzećima u ozbiljnim problemima, da budžet traži da dio zarade koju ta javna preduzeća ostvare završi u budžetu, a toga nema zbog nenormalnog zapošljavanja, tako da je već došlo ozbiljno vrijeme da se u društvu zapitamo kuda mi to idemo. To je objektivna situacija i od toga se ne može pobjeći. Svojom reformskom agendom, dokumentom koji je uslaglasio sa vladama u BiH, svijet ima za cilj da se ljudi refokusiraju od političke drame i dramaturgije ka nekim realnim problemima, kojima bi se morali baviti u ministarstvima. To je nešto što nas svijet tjera, jer bolje vide situaciju iz vana, nego mi koji živimo i radimo ovdje, ne računajući poslovni svijet koji se svaki dan s tim suočava.”
(Buka)
