Jučer su na zapadnoj obali Istre u Rovinju, pod rediteljskom palicom Veljka Bulajića, višestruko nagrađivanog autora kultnih ostvarenja, zabilježeni prvi kadrovi njegovog novog filma “Bijeg do mora“.
Film za koji Bulajić potpisuje i scenarij, prati zbivanja i sudbine glavnih likova u dramatičnim okolnostima Drugog svjetskog rata, koje povezuje s današnjim vremenom. Osnovna tema je pobjeda čovječnosti i ljubavi nad užasom i besmislom ratova, koji dolaze i prolaze, ali razaraju ljudske vrijednosti običnih ljudi, tzv. malog čovjeka.
Film nastaje u koprodukciji Gral Filma iz Zagreba, Dogma Studija iz Crne Gore i Geyzer Produkcije iz Makedonije, a snimat će se tokom marta na brojnim lokacijama u Istri te u aprilu na lokacijama u Gorskom Kotaru i u Crnoj Gori.
O filmu, zdravlju, bivšoj Jugoslaviji i njenom predsjedniku, društvenoj i političkoj situaciji BiH i zemalja regiona, ali i mnogim drugim temama, ekskluzivno za Faktor je u intervjuu govorio Bulajić, u javnosti poznat, prije svega, kao reditelj “partizanskih” filmova, zahvaljujući u najvećoj mjeri planetarnom uspjehu njegove “Bitke na Neretvi”.
S obzirom na to da ste na pragu devete decenije, dozvolite mi da intervju otvorim pitanjem za Vaše zdravlje. Kako ste, koja je Vaša tajna za dugovječnost?
– Osjećam se dobro, film pripremam kao da mi je prvi. Bez perfektne pripreme niko nije snimio dobar film. Precizne i osmišljene pripreme podrazumijevaju studiozan rad svakog suradnika, koji precizno treba da zna koji je njegov zadatak u svakoj sceni od početka do kraja filma. Dobre pripreme su važan i umirujući faktor u svakoj profesionalnoj produkciji.
Krenuli ste sa snimanjem novog filma “Bijeg do mora”. Bit će to, kako ste isticali u izjavama za medije, prekretnica u Vašem stvaralaštvu, dakle, daleko od partizana, a bliže ljubavi. Radnja čak prati glavnog lika u bijegu od partizana, koji ga žele ubiti…
– Komisije četiri kinematografije Hrvatske, Crne Gore, Makedonije i Slovenije ocijenile su scenarij izuzetno zanimljivim. Ne mogu reći da je “Bijeg do mora“ prekretnica, prije bih rekao da je na neki način zbir mojih iskustava i paralelno realizacija nekih ideja koje sam želio, a nisam uspio realizirati. Iz artističkih i političkih razloga “Bijeg do mora” nastao je na motivima dvije novele moga brata Stevana, a scenarij sam napisao u saradnji s Mirkom Kovačem i italijanskim dramaturgom Paolom Finnom.
Kome ste povjerili glavne uloge? Jeste li našli jednako dobrog glumca poput Bate Živojinovića, koji je bio zvijezda Vaših kultnih ostvarenja?
– Film će se realizirati u Istri, a nosilac glavne uloge je afirmirani njemački glumac Tom Wlaschiha. Njegova odluka da bude tumač glavne uloge automatski je osigurala i njemačkog distributera, a kvalitetom scenarija, sudjelovanjem Toma Wlaschihe i mene kao reditelja, već smo odškrinuli vrata nekoliko važnih distributerskih kuća. Ostali nosioci glavnih uloga su Dijana Vidušin, Barbara Prpić, Jadranka Đokić, Gerd Rigauer, Sabina Toziya i Goran Grgić.
Zbog “Bitke na Neretvi” i “Kozare” dobili ste epitet državni reditelj, koji je uživao u blagodatima koje mu je pružao Tito, iako ste ga upoznali tek nakon što ste postali poznati. Kako to komentirate, je li Vam smetalo što se Vaš uspjeh tako posmatrao, iako ste napravili remek-djela?
– Zbog svjetskog uspjeha “Bitke na Neretvi“, koja je distribuirana u cijelom svijetu s oko 600 miliona gledalaca uz nominaciju za Oscara, zbog “Kozare“ i njenog također svjetskog uspjeha, zlatne medalje na Moskovskom festivalu, često su u drugi plan svrstavali “Vlak bez voznog reda“, “Uzavreli grad“, “Skoplje 63“, “Čovjek koga treba ubiti“, “Obećana zemlja“, jednako uspješni “Donator“. Uspjeh i popularnost dva ratna filma, danas više ne, donio mi je prije tridesetak godina ne uvijek dobronamjerni epitet “državni“ reditelj.
Prije četiri godine pokrenuta je rasprava čija je “Bitka na Neretvi” – bosanski ili hrvatski film. Iz Filmskog centra Sarajevo tvrde da je bosanski i da imaju dokaze za to, jer je između ostalog nastao u produkciji “Bosna filma” i “Sutjeska filma”, a konačnu odluku donijet će sud u Strazburu. Šta je istina?
– “Bitka na Neretvi” je film realiziran u produkciji “Jadran filma” uz suradnju koproducenata “Filmske radne zajednice Bitka na Neretvi” – “Bosna film”, “Kinema” i “Sutjeska film”, kao i inozemnih producenata “Commonwealth United”, “Eighberg film”. Pročitajte špicu filma. Uskoro se očekuje odluka suda u Strazburu, a to ujedno znači da će se morati realizirati.
U jednom od intervjua spomenuli ste da biste rado snimili film o opsadi Sarajeva. Šta se dogodilo sa tom idejom?
– Imao sam podršku i razumijevanje za film o drami Sarajeva, ali sve je propalo pod problematičnim političkim kao i finansijskim mahinacijama. Uzalud je pokojni Bakir Tanović pokušavao zaštititi film, nije uspio.
Pratite li ekonomsko-političku situaciju u zemljama bivše Jugoslavije. Ima li mjesta optimizmu ili nam prijeti opet neko ludilo?
– Ko to još smatra da nam ne prijeti, kako ste kazali, opet „neko ludilo“?
Pratite li rad bh. reditelja, i ako da, čiji rad Vam se posebno dopao?
– Oduvijek je BiH imala zapažene autore. Nažalost, u najnovije vrijeme nisam dobro informiran o današnjim dostignućima. Značajan je uspjeh internacionalizacija Sarajevskog Filmskog Festivala.
(Faktor.ba)