Vijesti o rastu BDP-a, rastu industrijske proizvodnje i broja zaposlenih, otkako je reformske agende, često su otvarale TV dnevnike i okupirale naslovnice štampe. No, to je, kažu iz Centra civilnih inicijativa, prividna slika bh. realnosti.
Nakon godinu i po dana od usvajanja, manje od polovine reformske agende je provedeno. Čestim izazivanjem kriza političke elite vješto prikrivaju loše rezultate.
Adis Arapović, projekt menadžer CCI-a kaže: “Daću vam i dokaze za ovu tvrdnju. Teret otplate u budžetima, ukupni javni dug i nova zaduženja produbljuju već nastalu dužničku krizu. Investicije umjesto da rastu permanentno opadaju, a udio sive ekonomije i dalje je ogroman”.
Za devet mjeseci 2016. godine zabilježen je drastičan pad direktnih stranih investicija u BiH. U međuvremenu, prema računici CCI-a, zaposleno je svega 15.000 ljudi.
Zvanična statistika koja nam se servira od državnih i entitetskih agencija je često neuporediva. S druge strane možemo govoriti o povećanju broja zaposlenih za oko 2-3%, a građani vjeruju kako oni koji su zaduženi za sprovođenje reformske agende često serviraju podatke koji nemaju veze sa realnošću.
Koliko priča o masovnom otvaranju novih radnih mjesta utiče na životni standard i da li to građani BiH zaista osjećaju?
Građani u anketi kažu: “Kakav narod, takva država…”
A narod i država sve zaduženiji. Vlade u BiH duguju više od dvije milijarde KM komercijalnim bankama. Taj dug konstantno raste. A tu je i javni dug, koji iznosi 41% BDP-a. U Republici Srpskoj je blizu EU limita od 60 posto BDP-a, čime, kako kažu, može ozbiljno ugroziti fiskalnu održivost i entiteta, i države.
Budžeti se odavno ne mogu nazivati razvojnim i socijalnim, već dužničkim.
“Proporcijalno neispunjavanju uslova prema MMF-u, s druge strane se dešava rast zaduživanja kod komercijalnih banaka po mnogo lošijim uslovima i po mnogo skupljem novcu. Zaduženost po stanovniku također raste i trenutno iznosi 3.370 maraka, pri čemu je zaduženost u Republici Srpskoj viša za 80%”, objasnio je Arapović.
Više od polovine radno sposobnog stanovništva nije na tržištu rada, a plate u administraciji dvostruko su veće od onih u privredi.
Vrlo lošoj ekonomskoj situaciji doprinosi i poreski dug koji je urušio penzioni i zdravstveni sistem i iznosi više od tri milijarde KM. Dok nam dolaze nove političke krize, a nismo riješili ni stare, Bosna i Hercegovina je na korak od “drčkog scenarija”.
(N1)