Udruženje rediteljca i reditelja Bosne i Hercegoviine poslali su pismo podrške kolegi Radetu Šerbedžiji.
Pismo prenosimo u cijelosti:
“Dragi Rade,
Kada bi postojala neka nevidljiva sila, pa da svakom lažovu za svaku javno izrečenu laž i huškanje svojom nevidljivom pesnicom izbije po jedan zub, te da ta ista sila svakom poslušniku tih lažova i huškača umanji sluh za 1 procenat sa svakom laži koju su prihvatili kao istinu, a da se nisu zapitali, danas bi na prostorima onoga što politički mainstream voli da naziva zapadnim Balkanom, a prostor je bivše Jugoslavije, tumarali miloni gluvih koji više ne mogu da čuju laži iz usta krezavih. Pretpostavka je da bi krezavi nastavili deklamovati šuškajući, ali bi zbog nemogućnosti primjerenog artikuliranja i nedostatka slušatelja postali sami sebi svrha. Nakon toga bi možda došao spas za gluhe jer bi u sopstvenoj tišini konačno počeli čitati ono što su napisali pametni i veliki. Možda bi vremenom obratili pažnju i na ulomak iz soneta „Ja tražim novi dom“ od W. Shakespeare:
…Počeo je lov. Lordovi i lakeji omamljeni mirisom krvi,
a pred gonjenim bespuće, koraku svakom neznane staze,
kad konjanici prodju i kad hrti prolaju, ostaju nijeme strvi.
Vlasnici života i smrti, cokulom po procvalim lalama gaze…
Rade, sigurno bi ovakve riječi detoksinirale njihove mozgove, gutali bi sonete, a nevidljiva sila bi im sa svakim narednim vratila određeni postotak izgubljena sluha. Čitali bi o tvrdoj vjeri sramno pogaženoj, o predivnoj časti sramotno izdanoj, o djevičanskoj krepkosti prokurvanoj… i negdje na kraju kraj tog 66 soneta:
I Umjetnost od vlasti zauzdanu,
I Ludost kako nadzire Umnika,
I Istinitost Glupošću nazvanu
I ropče Dobro gdje dvori Silnika,
Sit svega toga, ostavio sve bih,
Kad smrću ljubav napustio ne bih.
Postidjeli bi se, ne samo da bi im se sluh u potpunosti povratio, nego bi se u njima javila i silna želja da govore o svome osvještenju, da govore o tome kako dvije vidljive sile: Ljubav i Logika treba da grade svijet, i jedino one mogu da ga drže čitavog. Nažalost, sve to je još uvjek samo UTOPIJA na zapadnom Balkanu. Cijela historija ljudskog roda je pomjeranje granica, od više manjih država pravila se veća, ili su se velike države raspadale na manje, međutim velika nesreća ovih prostora i država u njima je u tome što se potenciraju različitosti, a sakrivaju se sličnosti ili jednakosti. U svemu tome preostali su mali narodi koji su imali velike pjesnike, preostali su mali narodi koje su ubjedili da je snaga jedino u sopstvenom plemenu.
Ovo otvoreno pismo je možda moglo i da bude formalnije, ali ovo nije formalno pitanje, ovo je pitanje opstanka umjetnosti i umjetnika općenito, i tamo, i ovdje.
Mi osuđujemo bezumne napade na jednog čestitog čovjeka i umjetnika. Mi osuđujemo laži izrečene o tebi od strane onih koji ne mogu shvatiti riječi Leonarda Cohena da svaki umjetnik koji ostane iskren prema sebi postaje i sam umjetničko djelo, zato jer je to jedna od najtežih stvari za postići.
Rade, ti si od onih koji su to postigli.
Uz tebe smo, znaj!
Primi veliki i srdačni pozdrav od tvojih kolega i prijatelja,
(avaz.ba)