Međunarodni je Dan borbe protiv nasilja nad ženama. Svaka druga žena u Bosni i Hercegovini doživjela je neki oblik nasilja. U sigurnim kućama u prošloj godini boravilo je oko 125 žrtava porodičnog nasilja. Žene najčešće trpe fizičko, psihičko, seksualno i ekonomsko nasilje. Spriječiti – uloga je svih nas.
Dugih 25 godina naša je sagovornica bila žrtva nasilja. Muž ju je ponižavao i tukao – rukama, nogama, predmetima. Sve se dešavalo pod okriljem njihovog doma. Blizu, ali daleko od pomoći – koju je potražila tek prije tri mjeseca.
“Ponižavao me, govorio da ništa ne vrijedim, da ništa ne znam. Ja sam počela i vjerovati da je to tako, bilo me jednostavno sramota, mislila sam da sam sama, da niko drugi ne trpi to nasilje. Željela sam da i moja djeca imaju oca uz sebe pa kakav on god bio. Zato sam to sve trpjela tolike godine. Najteže mi je palo taj zadnji dan kad me pretukao. To je baš bilo brutalno premlaćivanje, nanio mi je teške tjelesne povrede. I to je bila kap koja je prelila čašu. Nisam više mogla da trpim i rekla sam tada da ću taj brak da prekinem. Nisam više mogla da budem sa njim”, ističe naša sagovornica.
“Nadala sam se da će biti bolje” – tako počinje ili završava priča većine zlostavljanih žena.
“Ima policija, Centar za socijalni rad, sigurna kuća. Oni su svim ovim ženama pružili maksimalnu podršku. Evo i ja prva sam dosta ojačala. Sposobna sam sad za samostalan život i jednostavno idem u bolji život”, dodaje ova žena žrtva nasilja.
Nasilje ne treba tolerisati – poruka je brojnih kampanja širom svijeta i savjet psihologa. Nasuprot tome, nasilje svakodnevno trpe žene, majke, djevojčice, sestre. U Bosni i Hercegovini ima i onih koje su i do 50 godina bile psihički i fizički zlostavljane. A zašto trpe…
“Jako često govore da je to zbog osjećaja stida, srama, nepodržavanja zajednice u kojoj žive, zbog osjećaja straha od partnera jer partner obično upućuje prijetnje da će ubiti njoj bliske osobe ako ga prijavi ili uzeti joj djecu. Zbog straha da će se prijetnje obistiniti žrtve se odlučuju da šute o tome. Zbog ekonomske ovisnosti o partneru, zbog djece ili nade da će se partner promijeniti”, kazala je Amra Muslić, koordinatorica u sigurnoj kući i socijalni radnik.
Devet je sigurnih kuća u Bosni i Hercegovini. Žrtve imaju podršku i pomoć psihologa, socijalnih radnika i medicinskih sestara. Zehrija je jedna od njih.
“Žene koje dolaze u sigurnu kuću sa fizičkim povredama to su najčešće povrede cijelog tijela, grudnog koša, najizraženije su povrede glave, lica, nosa, usta, modrice po rukama, nogama. Pomoć je neophodna”, istakla je Zehrija Zajković, koordinatorica u sigurnoj kući.
Svaka druga žena u Bosni i Hercegovini doživjela je neki vid nasilja. Česti su i slučajevi incesta.
(N1)